Dječak iz jednog sela za kaznu je morao napisati zadaću na temu “Putovanje u bolji svijet”. Njegov otac ima autobus kojeg vozi stariji brat, a njega su poveli na put u Sarajevo.
Radnja romana "Psi i klaunovi", kojeg je napisao Josip Mlakić, dešava se u vrlo zategnutoj političkoj situaciji pred početak rata. U selu žive katolici i muslimani koji su složni u ratu protiv Srba ali su itekako podijeljeni. Svaka grupa nosi svoje zastave i sjede u odvojenim redovima. Kako put odmiče sve je više problema, prepreka na putu i podjela.
U romanu “Psi i klaunovi” govori se o ljudskoj prirodi, licemjerstvu, lakoći manipulacije, situacijama kada se skinu maske i pokaže ko je ko, a posebno o besmislenosti ratovanja koje ne donosi nikome dobro.
Dijelovi iz romana:
(...)
Na televiziji je bio koncert ozbiljne muzike. Na jednoj strani orkestra su igrali crveni, a na drugoj zeleni preljevi. Stari se bio isključio iz svega. Mirno je ispio onaj dupli konjak i otvorio bocu. Nastavio je piti iz nje. Znao sam šta slijedi. Stari je ponekad, a to se događalo svake godine bar jednom, znao krenuti s pićem i ne bi prestajao nekoliko dana. Prvo bi par dana prije toga postajao šutljiv, ne bi htio ništa jesti, niti ga je šta zanimalo: ni posao, ni vijesti, ništa. Stara bi se uzmuvala po kući kao muhe pred kišu, neprestano bi hodala kao da traži nešto određeno, a uvijek bi se vraćala praznih ruku. Ničega se nije bojala, niti je šta mrzila kao te periode očevog bjesomučnog pijančevanja. (...)
(...) Sada su svi jezik nazivali hrvatskim, pa i moja stara. Mi smo to prije zvali es-ha, jedino je Dragec govorio ha-es ali je, Dragec, opet posebna priča. Kad mu je stariji sin otišao studirati u Zagreb, skroz je promijenio govor, sve nešto razvlači, izmišlja, mulja, te nije grupa nego skupina, nije prodavnica nego dućan, počeo tačku zvati točkom i hiljadu tisućom prije nastavnika. (...)
Josip Mlakić je rođen 1964. godine u Bugojnu. Završio je Mašinski fakultet u Sarajevu. Bavi se i pisanjem scenarija. Njegov roman "Tragom zmijske košuljice" 2008. bio je nominovan za književnu nagradu "Meša Selimović.
Napisao je zbirke priča: "Puževa kućica" (1997.), "Odraz u vodi" (2002.), "Obiteljska slika" (2002.), "Ponoćno sivo" (2004.), zbirku poezije "Oči androida" (2004.) i romane: "Kad magle stanu" (2000.), "Živi i mrtvi" (2002.), "Psi i klaunovi" (2006.), "Tragom zmijske košuljice" (2007.), "Čuvari mostova" (2007.), "Ljudi koji su sadili drveće" (2010.), "Planet Friedman" (2013.), "Božji gnjev" (2014.), "Svježe obojeno" (2014.), "Majstorović i Margarita" (2016.), "Bezdan" (2016.), "Crni gavran i bijele vrane" (2018.), "Skica u ledu" (2018.), "Evanđelje po Barabi" (2019.) i "O zlatu, ljudima i psima" (2020.).
S.M.
