(Izvor: Fena/Hidajet Delić)
Film "Sarajevo safari" režisera i scenariste Mirana Zupaniča priča je o bogatim strancima koji su novcem plaćali mogućnost da sa položaja Vojske Republike Srpske pucaju po civilima u opkoljenom glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a koji će biti prikazan na ovogodišnjem izdanju Festival dokumentarnog filma Al Jazeera Balkans (AJB DOC).
Ko god je pomislio da je o četverogodišnjoj opsadi Sarajeva rečeno sve, da o agresiji na Bosnu i Hercegovinu više nema tajni, bude zaprepašten otkrivanjem novih činjenica i detalja, piše Al Jazeera.
Film "Sarajevo safari" slovenskog režisera i scenariste Mirana Zupaniča jedna je takva priča, šokantna, nevjerovatna, a istovremeno mračna i pesimistična. Istine o opsadi Sarajeva, koje su iznesene u ovom iskrenom i brutalnom dokumentarcu pomjeraju granice podnošljivog u razumijevanju rata.
U pitanju je film koji govori o slabo poznatom fenomenu "lova na ljude" preciznije o bogatim strancima koji su dolazili na položaje Vojske Republike Srpske u okolini Sarajeva i odatle pucali po gradu, ubijajući civile.
Početna stanica, ona sa koje su "avanturisti" kretali u safari lov na ljude, bila je Beograd, kaže u intervjuu za Al Jazeera Balkans Miran Zupanič.
-
Beograd je tada imao normalne avionske veze s inostranstvom, a dalje je postojao specijalan logistički aranžman. Jedan izvor kaže da su ih iz Beograda vozili helikopterom Vojske Jugoslavije do Pala, prema drugom su ih transportirali cestama. Viši po rangu, moćniji i bogatiji su vjerovatno imali udobnije uvjete za putovanje do Sarajeva - priča režiser.
Kaže da je "Sarajevski safari" bila specifična, normalnom umu nezamisliva vrsta lova, lova na ljude. U toku opsade Sarajeva je bilo bogatim strancima koji su platili određenu nadoknadu dopušteno da sa srpskih položaja pucaju na ljude u slobodnom dijelu grada. Žrtve su bili civili, koji su se u tom trenutku našli u snajperu tih okrutnih stranaca.
Taj fenomen je, ističe Zupanič, bio i još uvijek ostaje ovijen velom tajne zbog čega nije u mogućnosti dati tačan odgovor o tome koliko je ljudi stradalo na takav način.
-
No, u svakom slučaju je bio potreban čitav lanac onih koji su nudili te lovačke aranžmane, onih koji su na safari išli i onih koji su brinuli za logistiku i organizaciju na terenu. O "safariju" mi je prvi pričao producent Franci Zajc februara 2019. godine i meni je ta priča bila apsolutno šokantna - ispričao je.
S Francijem i snimateljem Božom Zadravcem početkom 1993. godine snimali smo u Bosni i Hercegovini. "Oči Bosne" je bio prvi slovenski dokumentarac snimljen na tlu BiH u toku rata. Onda su oni bili u Sarajevu krajem 1993. i početkom 1994. godine i snimili još više materijala.
Osim ranjavanja Faruka Šabanovića, sve arhivske snimke u filmu Sarajevo safari snimila je njihova ekipa. Franci je, kaže režiser, najviše zaslužan za taj film, jer je on godinama tražio i onda i našao ljude koji su bili spremni o safariju pričati pred kamerom. Nažalost, bilo je i onih koji su prvo pristali na snimanje, pa su se onda predomislili. Strah je još prisutan i poslije gotovo 30 godina.
-
Prema svjedočenjima, u organiziranju "safarija" sudjelovali su pojedini pripadnici Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije. Ko konkretno i na kojem nivou komandovanja, ili možda čak političkog odlučivanja, ne znam. O ulozi vlasti na Palama nemam informacija. Tu moram ispostaviti da nam namjera nije bila identifikacija konkretnih ljudi, jer nam, s obzirom na delikatnost teme, te informacije nisu ni bile dostupne - dodao je.
Koliko je upoznat, ovaj film prvi javnosti otvara tu stravičnu priču, a ako neko ima interes i produkcijske resurse, može nastaviti tražiti dalje, ali napominje da je skupljanje autentičnog i vjerodostojnog materijala izuzetno teško.
Na pitanje ko su bili učesnici "safarija" iz kojih dijelova svijeta su dolazili, Zupanič kaže da da jedan izvor navodi Amerikance, Kanađane i Ruse, drugi Italijane. U svakom slučaju, to su bili dovoljno moćni i dovoljno bogati ljudi veoma specifičnog psihološkog profila.
A da li je među njima bilo ljudi s prostora bivše Jugoslavije, tu informaciju nije niko potvrdio, dodaje režiser.
-
Naš film otvara više pitanja nego što daje odgovora. Sasvim sigurno je da u toj laboratoriji zla koju zovemo kugla zemaljska postoji i posebna vrsta ljudi koji su bez ikakvog vanjskog povoda spremni pucati na bilo koga ko im se nađe na nišanu: na dijete, na majku, na bilo kog anonimnog muškarca ili ženu. Kakvi unutrašnji porivi ih tome vode? Kakvo zadovoljstvo im to nudi? Kakvu moć posjeduju da im to netko organizira? Odakle dolaze i kamo se vraćaju - pita se režiser.
Dodaje da je tu bezbroj pitanja na koja nema odgovore, ali nije samo to sporno budući da su strane obavještajne službe pratile taj fenomen i sve liči na to da niko iz međunarodne zajednice nije intervenirao na način da se taj "safari" zaustavi, a zašto nije, za Zupaniča je najznačajnije pitanje.
-
Stranci su plaćali velike svote novca, ali niko mi nije znao reći koliko konkretno je to bilo. Jedan svjedok tvrdi da su tarife bile više ako su pogodili dijete. Taj isti svjedok, koji je i sam bio više puta prisutan na tom lovu na ljudske glave, kaže da se najviše pucalo iz rejona Grbavice - priča režiser.
Na kraju kaže da je u svojoj karijeri snimio mnogo filmova, a nijedan nije bio ni približno tako mračan kao taj. Tako crn i tako pesimističan, ali s druge strane izuzetno mu je važno da svi koji imaju tu mogućnost šire znanje o fenomenologiji zla koje je u ljudskom biću.
-
Da bi se tom zlu znali suprotstaviti. Ali, ne s vlastitim zlom, već s pojedinačnim i zajedničkim dobrim - ispričao je režiser i scenarista filma "Sarajevo safari" Miran Zupanič u intervjuu za Al Jazeeru.
Ovogodišnje izdanje AJB DOC festivala bit će održano u Sarajevu od 9. do 13. septembra.
