U subotu 3.9.2022. održana je 13. manifestacija Dan italijanske kuhinje u Tuzli. U jednoj rečenici sve rečeno. A ispred rečenice ima mnogo toga što će pokazati zašto uspijeva Tuzla u svojoj jedinstvenosti.
Grad Tuzla je putem dva granta za OCD, Turistička zajednice Grada Tuzle i Trentini nel mondo iz Trenta, pomogli su da se manifestacije realizuje onako kako je zamišljeno. Dogovori sa Italijanima o njihovom dolasku u Tuzlu na manifestaciju počeli su početkom augusta. Ključna osoba za komunikaciju sa italijanskom stranom Edvard Cucek, istinski prijatelj tuzlanskog udruženja Italijana (silom prilika i neprilika prevodioc), sklopio je mozaik u kojem su bili Walter Kaswalder, predsjedavajući Skupštine Pokrajine Trentino, Alex Marini, savjetnik za pitanja migracija, Armando Maistri, predsjednik Udruženja Trentini nel mondo (Trentini u svijetu), tri kuhara Fabio Masaia, Gianni Sartori i Laura Bellini, članovi udruženja Gruppo Bosnia - Mori Manuela Menegoni, Fiorenzo Martinelli, Cristian Muttinelli, Vigilio Menegoni i Paolo Parmesan i Leonardo Lebeničnik, umjetnik sa djevojkom Anita Zanette, francuski profesor Frederic Spagnoli koji ne može bez Ljeta u Tuzli i sam novinar / humanista Edvard Cucek.
Dogovor sa članicama udruženja koje će pripremati hranu organizovan je bez buke i gužve. Kažu MOŽE, sve poznato, osim odgovora – hoće li biti kiše. Neki telefoni najaviše kišu, a priroda, znajući šta nosi Dan italijanske kuhinje, pokvari sve planove meteorolozima i kompjuterima i odluči da nas taj dan počasti prekrasnim vremenom. Priroda poručila MOŽE.
Sastanak u Tuzli sa Gradonačelnikom dogovoren, šefica ureda gradonačelnika Svjetlana Kakeš kaže MOŽE. Par dana ranije dobijemo zastavu Grada Tuzla – na revers od Grada. Tražili smo zastavu Grada i Grad reče MOŽE.
Nabavile se i zastave BiH, Italije, a nedostajala je zastava provincije Trentino. Pošaljem molbu Edvardu da traži zastavu od nekog u vladi provincije. Sutradan poruka – MOŽE (dobit ćete dva komada – tako je i bilo).
Dogovara se sastanak sa Vladom Tuzlanskog kantona, sastanak dogovoren, ministar privrede Edin Duraković kaže MOŽE.
Pitam direktora Centra za kulturu Tuzla Edina Jahića može li sastanak Italijana sa Predsjedavajućom općinska vijeća Maglaj Svjetlanom Zamboni u Galeriji, kaže direktor MOŽE.
Pitam Maju Hodžić da fotografiše naše goste u Galeriji portreta – kaže MOŽE. Leonardo Lebeničnik, tuzlansko-italijanski umjetnik želi da postavi izložbu svojih radova u Tuzli. Pitam direktora Centra za kulturu Tuzla može li sastanak sa Leonardom, kaže MOŽE. Na sastanku, Leonardo pita za mogućnost postavke izložbe u Ateljeu Ismeta Mujezinovića, a direktor kaže MOŽE.
Približava se dan manifestacije, pa da se medijski najavi pošaljem molbu Sabini Mešić Tuzlarije da objavi obavijest – ne kaže da MOŽE, ali objavi na Tuzlarijama. Zove telefonom Irma Krdžalić RTV 7 pita može li gostovanje u studiju i najava manifestacije. Ja kažem MOŽE.
Pitam Željku Motta može li jedan kombi od Crvenog Križa za prevoz stvari i dvije tende u slučaju kiše, kaže MOŽE. Odem u Crveni križ tuzlanskog kantona da tražim kombi da prevučemo stolove, klupe i inventar za manifestaciju. Merima Sarajlić i Tanja Bijedić kažu MOŽE - ako ćeš vratit´. Dođe Admir Lasetović iz CKTK da mi kaže „ovim ključem otključavaš vrata, a ovim pališ kombi“. Abdurahman Alić pita treba li volontera CK za sanitetsko osiguranje. I to MOŽE. Tu večer su na tribinama sjedile volonterke Alana Osmanović i Ajla Poljić – za svaki slučaj ako nekome ustreba medicinska pomoć.
Moj burazer Željko Knežiček kaže da će pitati Nedžada Malikića direktora JKP "Saobraćaj i komunikacije-Tuzla" da nam obezbijede struju i 30 metara metalne ograde. Direktor kaže MOŽE, pošaljite zvaničan zahtjev (i zahtjev bi poslan).
Tražim mjesto gdje italijanski kuhari mogu početi pripremu svoja dva specijaliteta. Neko reče - možda Panonika. Odem do direktora Maida Porobića, Maid kaže – da vidimo, mislim da MOŽE. Pošalje mi SMS u kojoj piše: „U redu je, javi se Alenu Kasupoviću, šef ugostiteljstva oko timeinga, pozz. Maid“ – i Alenov broj telefona. Dođem na Panoniku do Alena a Alen ispred objekta grila kaže „sve ovdje možete koristiti šta vam treba, a ako nešto još treba ja sam tu“.
Italijani donijeli pola kombija suđa i plinske gorionike. Na gorionicima ne odgovara navoj na regulatoru plina za BiH plinske boce. Traži nove regulatore plina (ima 12 KM kod Muje na pijaci).
Tražim poklone za goste iz Italije da su besplatni – i … nađem. Pitam akademika Envera Mandžića, koji je začetnik umjetničkog pravca Mandžizam, da pokloni 17 svojih radova gostima iz Italije. Mandžo reče MOŽE.
Kad smo prošle godine pitali Turističku zajednicu Grada Tuzla da dobijemo reklamni materijal, Turistička zajednice reče MOŽE. Ostalo je tog materijala. Podijelismo ove godine gostima iz Italije da vide šta sve Tuzla nudi (na italijanskom). U papirnim vrećica nađoše se prospekti i katalozi, razglednice i magneti.
Razmišljamo - dolaze nam gosti iz Italije, bilo bi lijepo da se malo pokažemo u svjetlu šarolikosti Tuzle. Mogla bi da bude zajednička šetnja gradom članova italijanskog udruženja u italijanskim nošnjama i članova GKUDa u nošnjama Bosne i Hercegovine. Zovnem telefonom Enesa Hodžića GKUD Bosna i podijelim razmišljanje. Kaže, bilo bi lijepo, pitat ću Envera Hukića predsjednika GKUD. Enver kaže MOŽE. Dogovorimo detalje i nastup GKUDa sa dvije igre na Trgu kao poklon gostima iz Italije i građanima Tuzle.
Pita Enver imamo li razglas. Imamo, ali nije baš najbolji. Kaže Enver pitaj Centar za kulturu. Odem u Centar za kulturu Tuzla kod Senada Begovića, i pitam za razglas, kaže MOŽE. Pita treba li rasvjeta, ne treba, ima svjetla na Trgu. Na Trg u dogovoreno vrijeme dođoše Goran Karišik i Damir Đanić iz Centra za kulturu, postaviše razglas, mikrofone i postaviše rasvjetu. Kad se poče smrkavat, rasvjeta osvjetli „naš“ dio Trga i napravi vrhunski ugođaj. Dobro su procijenili da rasvjeta ipak treba (naravoučenije – slušaj starije).
Kako se sve počelo uklapati u jedan lijep događaj, pitam Asju Redžić pomoćnicu gradonačelnika za Službu za kulturu, sport, mlade i socijalnu zaštitu mogu li se spojiti dva projekta da bude efikasnija manifestacija. Marijana Ivaković iz njene službe šalje email „Predložena izmjena vremenskog okvira realizacije projekta “Peruška u šeširu” iz razloga koje ste naveli je prihvatljiva. Cijenimo dodatni doprinos prezentaciji projektnih aktivnosti i Grada Tuzle koji je podržao njihovu realizaciju.“ – MOŽE.
Pitam Eldara Mešića, komšiju, za pomoć oko transporta stolova, kaže MOŽE. Pitam burazera da bude „taksista na određeno“ i voza Italijane gdje treba – kaže MOŽE (nije što je moj burazer, al´ je bio momak za sve – bez greške).
Pitam Aida Atlića iz Savremeno-umjetničke škole Tuzla da snimi manifestaciju i fotografiše. Kaže MOŽE, biće mi zadovoljstvo. Nisu izostali ni Estika ni Blicko da svojim objektivima zabilježe trenutke koji oslikavaju vrijednost grada Tuzle i njenih građana.
U 17 sati poče postavljanje stolova na Trgu. Ostavili agregat za struju u kombiju u rezervi ako nestane struje. Alija Hodžić, Darko Tišma, Eldar Mešić i Josip Bradvičić jednom rukom uradiše sve što treba. Počeše dolaziti članice sa tepsijama, zdjelama, gajbama, kutijama – puno specijaliteta. Lagano se stolovi počeše puniti šarenim gastro užicima, a za stolovima Bernanda Zamboni, Ljiljana Ivković, Fadila Hodžić, Blanka Tišma, Vlasta Bradvičić, Renata i Martina Senkas, Smilja Knežiček, Ljerka Knežiček, Lejla Hodžić i njena kćerka Džana Jusić, Gordana Segat, a pojavi se Štefica Lebeničnik sa dvije tepsije upakovanih tiramisu porcija.
Italijanski kuhari vrte svoj film, kuhaju vodu, sijeku sir, meso, peku nešto u tavama – i kad završiše poče podjela. Ispade vrhunski. Nisu džaba došli u Tuzlu.
Kad se gastro ponuda postavi na stolove, učesnici manifestacije krenuše prema Meši i Ismetu odakle kreće šetnja gradom. Okupljanje prije šetnje gradom počelo je malo prije 18:30. Fotografisanje u narodnim nošnjama Italije i Bosne i Hercegovine, sa razvijenim zastavama BiH, Italije, Grada Tuzla, Provincije Trentino.
Šetnja je počela kako je planirano ispred trga kod Meše i Ismeta, pješačkom zonom. Kod Kapije, premijer Kaswalder, u pratnji savjetnika Marinia i dvoje mladih, položi cvijeće na Kapiji. Kaswalderu nije bilo svejedno, dobro je znao šta je Kapija. Par riječi prisutnima, i nastavak šetnje do Trga. GKUD odigra dvije igre, kraća obraćanja Marinia i ministra Durakovića prisutnim na Trgu, i u 19 sati započe centralna manifestacija Dan italijanske kuhinje u Tuzli 2022.
Poče i podjela vina i osvježenja. Naši gosti Italijani se dive šta to Tuzla radi i kako radi. RTV 7 uzima izjave, snima. U neka doba pojavi se ambasador Italije u Bosni i Hercegovini Marco Di Ruzza. Ambasador potpuno opušten i stalno nasmijan hoda po Trgu, upoznaje prisutne, sve fino i nenametljivo. Nije bio imun na italijanske specijalitete i vino, ali i na spremnost za saradnju sa sagovornicima. Bilo je planirano druženje kod Špice nakon manifestacije, ali Italijani produžiše sa pripremom gastro ponude i tako ne odosmo kod Špice.
Zadnji zalogaji padoše oko pola jedanaest. Slijedilo je pospremanje, vožnja stolova i svega drugog nazad u prostorije udruženja.
I završi se 13. po redu manifestacija Dan italijanske kuhinje u Tuzli. Bez ijednog problema ili incidenta.
Napisao sam ovu hronologiju događaja da se vidi koja je spremnost institucija i pojedinaca da nama Tuzlacima bude lijepo i ljepše, da je baš svako rekao MOŽE. A kome nije mrsko neka pobroji koliko osoba je dalo direktan doprinos uspješnoj realizaciji manifestacije. Možda je neko izostavljen, ako i jeste, nije namjero.
A kad sam pitao Sabinu Mešić da Tuzlarije objave ovaj tekst, ona reče MOŽE.
Predsjednik UGI „Rino Zandonai“ Tuzla
Tihomir Knežiček
