Prije nekoliko mjeseci smo pisali o Međurječju, bh. enklavi u Srbiji ali slučaj sela Crnići pokazuje da imamo enklavu i u vlastitoj državi.
U mjesto Crnići pokraj Čapljine može se doći samo preko teritorija Republike Hrvatske. Iz svoje matične zemlje i grada Čapljine ne - jer puta nema. Godinama traje borba mještana da im bude napravljen put kako bi prestali biti građani jedne, a državljani druge zemlje. Ulaskom Hrvatske u Šengen situacija će postati još kompliciranija jer će i prelazak granice biti teži.
Ekipa Federalne televizije u Crniće je došla preko malograničnoga prijelaza Gabela. To je uz Prud jedina putna veza mještana i za obavljanje najosnovnijih potreba. Život, zapravo, vode u dvije države, s tim da je u matičnu zemlju, nažalost, teško doći. Gotovo nikako.
“Ne funkcioniramo nikako. Za sve što nam treba moramo se snalaziti kako znamo i umijemo, svojim snagama, voljom. Naši putevi su vrlo loši, Grad Čapljina nas je zaboravio”, priča nam mještanka Crnića Ana Planinić.
Obraćali su se mještani gradonačelniku Čapljine Smiljanu Vidiću, kažu, više puta. Bez uspjeha. Ni mi nismo uspjeli dobiti odgovor zašto su Crnići zaboravljeno selo. Vijećnici Čapljinske neovisne stranke na sjednicama Gradskoga vijeća u nekoliko navrata su predlagali tu točku dnevnoga reda, ali se o tomu, kažu, ne želi raspravljati. Vjeruju da je riječ isključivo o stranačkoj sujeti i da su Crnići kolateralna šteta.
“Na sjednicama Vijeća o temama koje su potrebne za naš grad rekao sam da tu temu predloži bilo tko od vijećnika, mi ćemo to podržati. Međutim, vladajući za taj problem nisu imali sluha. Nadam se da će se u proračunu za 2023. iznaći sredstva i da ćemo ovim ljudima omogućiti dostojan život u 21. stoljeću”, kaže Pero Previšić, vijećnik Neovisne čapljinske stranke u Gradskom vijeću Grada Čapljina.
Riječ je, naime, o svega dva i pol kilometra puta i nekih 150.000 KM, objašnjava Previšić. Grad Metković čak želi financijski sudjelovati u izgradnji puta jer mnogo mještana upravo i radi u tom gradu.
“Problem je doći do svog grada kad trebate platiti račune, izvaditi neku potvrdu. Ovi ljudi moraju prijeći dvije granice da bi došli u svoj grad. Ovo je jedinstven slučaj u Bosni i Hercegovni da jedno selo nije povezano sa svojom matičnom općinom”, ističe Previšić.
Kako bi koliko-toliko mogli normalno živjeti snalaze se kako znaju i umiju, ali se i s pravom pitaju što će biti kada Hrvatska uđe u Šengen.
“Prisljeni smo, ako do toga dođe, ilegalno prelaziti granicu. Ljeti je još teže zato što trebamo nekoliko sati čekati na prelazak granice da bismo došli u svoju matičnu općinu”, navodi Planinić.
"Prijelaz preko kojeg smo posjetili ovo mjesto nije legalan, to je prijelaz gdje ljudi samo sporazumno i dobrom voljom Vlade Republike Hrvatske mogu doći do svojih kuća. Ono što u Šengenu piše je da se takvi prijelazi moraju zatvoriti. Pitam se samo kako će od 1. 1. 2023. ovi ljudi uopće doći do svojih domova", nalašava Previšić.
Crnići nemaju ni valjan put unutar sela u kojem, što stalno što privremeno, živi dvadesetak obitelji. Da imaju uvjete, mnogi bi, čujemo, i ostali na svom ognjištu na što nas, uostalom, vladajući i pozivaju, ali u isti mah i ne čine gotovo ništa da stvore uvjete za život dostojan čovjeka.
Vezani tekst:
Međurječje, bosansko ˝ostrvo˝ okruženo Srbijom
