Mnogi funkcionišu u nemogućim situacijiama, nastoje živjeti normalan život u nenormalnim uslovima. Žive dok granate padaju, bore se sa bolešću, bore se s problemima najdražih svjesni da moraju izdržati. Neki žive dan za danom, čekajući neke lijepe, bezbrižne dane.
Nakon velikih problema, odjednom imaju slobodnog vremena koje često koriste da u mislima proživljavaju ono što su već prošli, što se ne može vratiti, postavljaju sebi pitanja, preispituju odluke. Ima i onih kojima u životu ide sve kako treba, koji nemaju većih problema, ali kada završe sa svim “sa spiska” društveno prihvatljivog i nametnutog, dostignu ono čemu su težili, susretnu se s tjeskobom, nesanicom, depresijom i sličnim, teško objašnjivim stanjima.
U knjizi “Preljub” Paula Koelja, govori se o mladoj ženi, koja uslovno rečeno, ima sve ali se osjeća nesretnom. Prije svega je zdrava, zdrav je i njen muž, djeca. Žive u sređenoj zemlji, imaju dobre poslove. Dobro izgleda, drugi im zavide ali ona svakim danom postaje sve tužnija.
U nastojanju da se osjeća bolje razmišlja o mnogo čemu, prevari muža, obilazi krug da bi se vratila na ono što ima i posložila dijelove svog života na pravi način. Koeljo je uspio napisati roman koji je pun životnih mudrosti ali i duhovitosti.
Dijelovi iz knjige:
(...)Međutim, svakog jutra kada otvorim oči i ugledam ovaj idealni svijet o kojem svi sanjaju, a malo njih uspije da ga osvoji, znam da će mi dan biti poražavajući. Do početka ove godine ništa nisam dovodila u pitanje. Naprosto sam živjela svoj život iako sam se ponekad osjećala krivom što imam više nego što zaslužujem. Jednog lijepog dana, dok sam svima spremala doručak (sjećam se da je već bilo proljeće i da je vrt počinjao da cvjeta), upitala sam se: “Dakle, to je to?” (...)
(... )Tamo na dnu naići ću na glas koji će mi reći: ništa od ovoga nema smisla. Svemir postoji već milijardama godina, nastaviće da postoji i pošto ti umreš. Živimo u mikroskopskoj čestici ogromne misterije, i dalje nemamo odgovore na pitanja iz djetinjstva: da li postoji život na drugim planetama? Ako je Bog dobar, zašto dozvoljava patnju i bol drugih? I slično. A što je još gore: vrijeme ne staje. Mnogo puta, bez očiglednog povoda, osjećam ogroman strah. Ponekad kada sam na poslu, u kolima, kada uspavljujem djecu. Gledam ih s ljubavlju i strahom: šta li će biti s njima? Žive u zemlji koja nam daje sigurnost i mir, ali šta je s budućnošću (...)
Paulo Koeljo smatra se nauticajnijim savremenim piscem. Njegova djela su prodata u tiražu od preko 165 miliona primjeraka u 170 zemalja i preveda na preko 80 jezika. Dnevnik jednog čarobnjaka i Alhemičar njegove su najčitanije knjige, ali je napisao i brojne druge. Ovom knjigom još jednom pokazuje da može pisati o svemu, dobro se snalazi u svim žanrovima.
S.M.
