Standard "običnih građana" u Bosni i Hercegovini sve lošiji i lošiji. Svako šesto domaćinstvo u BiH je siromašno, dok je polovina stanovništva na rubu siromaštva, podaci su Ujedinjenih nacija. Moglo bi doći i do nestašice mesa, kojeg ionako odavno kupuju na komad, i to manji.
Iznenađenja na trgovačkim policama zbog divljanja cijena, ali i odsustvo reakcije nadležnih, odlike su pada životnog standarda. Osim penzionera, na udaru je i radno sposobno stanovništvo koje se sa troškovima života već odavno jedva hvata u koštac.
“Sve je poskupilo još od korone, ali valjda će biti bolje. Mada, od ovih političara, teško. Vidiš da oni sebi grabe, drugom nikome”, kažu građani.
Bez obzira na poskupljenja, drastičnog pada prodaje nema, ali promjene u navikama potrošača, itekako, su vidljive. Tako se, odavno, uz praćenje sniženja, kupuje na komad.
“Znam da je u pojedinim hipermarketima četvrtkom ili nekim danom, da su akcije, to iskoristimo, naravno. Penzionerski popusti, itd. Hljeb je skup, ulje je skupo. Koliko-toliko pristupačno je meso, jedite ga dok još možete”, kažu građani.
No, pojedini odavno ne mogu. Promet u mesnicama u godini koja je iza nas pao je za 30 posto. Osim što je i ova namirnica poskupila, u narednom periodu moglo bi doći i do njene nestašice. Jer, zbog nebrige nadležnih za domaće proizvođače, sve se svodi na uvoz.
“Domaćeg mesa nemamo skoro nikako. Možda nekih 10-ak, 20%, a i ovo što se uvozi… Cijena će postati nedostupna građanima. Mi smo uništili domaću proizvodnju politikama koje su do sada vodile računa o domaćoj proizvodnji. Ovo su rezultati toga”, naveo je poljoprivrednik Muris Mujanović..
Vrtoglave cijene prožimaju čitavu državu, ali Mostar i Široki Brijeg tradicionalno nose titulu najskupljih gradova. U novčanike Hercegovaca zadiru, upravo, političke partije.
“Ovdje se ne bavi konkurencijom, nego se biraju i preduzeća i postavljaju ljudi, isključivo, po stranačkom principu. Dakle, tu se izbjedgava i tržište i konkurentnost gdje dolazi do pada zakonom zagarantovanih usluga, ali, jednostavno se i cijene proizvoljno biraju”, istakao je Marin Bago iz Udruženja za zaštitu potrošača “Fortuna”.
BiH je jedina država u okruženju i jedna od rijetkih u Evropi koja praktično nije odgovorila na rast cijena osnovnih životnih namirnica, pad životnog standarda i galopirajuću inflaciju koja ruši rekorde.
“Činjenica je da je inflacija utjecala na to da je realno bogatstvo građana opalo. Dakle, iako su plate rasle, one nikada ne prate rast cijena namirnica, tako da, realno, ljudi danas žive značajno lošije nego prije dvije godine”, smatra Damir Bećirović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli.
A dok Njemačku potresa štrajk najveći u posljednjih 30 godina, gdje sindikati traže veće plate kako bi pomogli svojim članovima da se izbore sa rastućim troškovima života širom zemlje, u BiH ulice odišu mirom i spokojem.
“Moraju ljudi vršiti pritisak na vlast, da bi vlast radila svoj posao. Ako ne vrše pritisak, neka šute i trpe, što kažu”, dodaju građani.
“Bilo je nekoliko takvih pokušaja, masovnijih štrajkova, i vidimo tada 2014., da oni koji stvarno misle da socijalnim buntom mogu pobijediti, veoma brzo shvate da su izmanipulisani od strane nekih svojih saboraca koji su prešli na drugu stranu”, naglasio je sociolog Srđan Vukadinović.
Gdje je BiH, računale su i Ujedinjene nacije, pa tako podaci kažu da je u BiH svako šesto domaćinstvo siromašno, 15 posto građana je u apsolutnom siromaštvu dok je polovina stanovništva na rubu siromaštva.
Tatjana Drljić
