U ponedjeljak je u Zemunu, gdje je živio posljednjih godina, preminuo u 88. godini života bivši igrač i trener Slobode, Josip Mićo Duvančić.
Rođen je 1. oktobra 1935. godine u selu Razvođe kod Knina, a sa 16 godina je preselio u Beograd i počeo igrati za Partizan. Nakon Partizana i dvije sezone u Vojvodini, za Slobodu je počeo igrati 1960. godine. Zanimljivo je da je igrajući fudbal radio i kao nastavnik istorije i geografije u osnovnoj školi. Iz Slobode je otišao 1966. godine u turski Izmirspor, gdje je i završio karijeru 1968. godine.
Po završetku igračke karijere Josip Duvančić vraća se u Tuzlu gdje preuzima dužnost pomoćnika glavnog trenera Slobode. Već u sezoni 1970./71., poslije ostavke trenera Saračevića, preuzima kormilo prve ekipe. Na toj dužnosti nalazio se punih šest godina, do prelaska u Hajduk u julu 1976. godine. Razdoblje Josipa Duvančića na klupi Slobode smatra se najuspješnijim dijelom u istoriji kluba.
Duvančić je 1971. godine predvodio Slobodu na putu do trofeja Kupa prvoligaša, pobijedivši na tom putu Crvenu zvezdu, Olimpiju, Hajduk i Željezničar s ukupnom gol razlikom 10-1!
Nakon Tušnja, preuzeo je ekipu splitskog Hajduka u kojem je udario temelje jednoj darovitoj generaciji koja je s njim na čelu osvojila kup, a dvije godine kasnije posljednje prvenstvo Jugoslavije. Duvančić je kao trener ostavio dubok trag u svim klubovima koje je vodio, Vojvodini, Partizanu, Radničkom iz Niša, Prištini, Osijeku i subotičkom Spartaku.
