Koliko je ideja, sanjarenja, želja, koje ostaju na tome. Nekada jer se nema mogućnosti ali kada se nešto jako želi, pronađe se način za realizaciju. To potvrđuje i priča bračnog para Muratagić iz Gradačca, koji imaju vinograd u Gornjoj Tramošnici.
Mirza Muratagić, u neobaveznom razgovoru sa suprugom Amilom, naravno uz čašu finog vina, došao je na ideju da sastavi ugodno sa korisnim. Da se bavi nečim što voli nakon napornog radnog dana. Vlasnik je knjigovodstvene agencije i špedicije, u kojoj je zaposlena i supruga. Po struci diplomirani ekonomista, znao je kako povući prave poteze do realizacije sna, a to je proizvodnja vina.
Na dijelu porodične zemlje, odnosno Amiline djedovine, posadili su vinovu lozu. Zemlja je dobra, plodna, nekada se sva obrađivala. Pšenice, žita, voća, svega je bilo. Odlučili su se za komad zemlje koji je najviše odgovarao za sadnju vinove loze.
-
Mi smo se odlučili za komad zemlje, koja se nalazi u Gornjoj Tramošnici, i koja bi zbog svog položaja odgovarala za sadnju vinove loze. Brežuljkasti teren, koji je gotovo cijeli dan obasjan suncem, sa umjereno kontinentalnom klimom. Obrada zemlje, ograđivanje i sadnja loze je počela u proljeće 2008. godine. Parcela je veličine 2,5 duluma, od čega je 1,5 dulum zasađen lozom. Zasađeno je 500 sadnica. 150 bijele vinove loze, sorte italijanski rizling i sauvignon blanc, i 350 crne vinove loze, sorte merlot i cabernet, pojasnila je Amila.
Vinograd, grožđe, konačni proizvod vino, a prave i sokove, izgledaju prekrasno. Dašak Mediterana oko Gradačca, ali prema riječima Mirze, koji je posebno zadovoljan kvalitetom crnog vina, u pitanju je skup i zahtjevan hobi. Kod nas se tradicionalno pravi rakija, koja se dosta i pije. Proizvodnja i konzumacija vina u Bosni nije uobičajena. Tamo gdje se više proizvodi, lakše je početi s vinogradarsvom.
-
U nekim vinogradarskim sredinama imaju tzv. vinske akademije, u kojima ljude uče kulturi pijenja i uživanja u vinu. Mi smo prepušteni internetu i kojekakvim forumima. Edukacija se svela na youtube, neki članak sa interneta, i to je to. Moram priznati da smo ponosni na svoje crno vino, bijelo je prosječno, iskren je Mirza.
Iako je posao oko održavanja vinograda i proizvodnje zahtjevan, Mirzi je to hobi
-
Kod nas je ovo skup i nezahvalan hobi, to nisam znao kada sam se upuštao u ovo. Za razliku od Hercegovine, imamo manje sunčanih dana i veću vjerovatnoću da će nas led potući. Ja sam klasični hobi vinogradar, i to se sve zasniva na metodi "pokušaja i pogreške". Vinogradarstvo je nešto što oduzima i previše vremena, a kojeg ionako niko nema za rasipanje.
Baš zato, što je iza divnih fotografija puno Mirzinog znoja, posebno uživa u proizvodu svog rada
-
Kada je dobra godina znamo proizvesti oko 900 - 1.000 litara vina. I kod prerade grožđa u vino sam se oslanjao na youtube i savjete starijih vinogradara. Kod nas je pijenje vina više pomodarstvo nego što neko istinski uživa u tome. Ja uživam jer znam da je preko mene prešlo sve, od proljetnog obrezivanja loze pa do sipanja u flašu.
Dosta se ulaže u početku, u održavanje u toku godine, i na kraju u proizvodnju vina (sprave za mljevenje grožđa, posuđe, inox bačve). Mirza je imao veliku podršku nedavno preminulog punca Hasiba, oko podizanja vinograda. Kad je vrijeme berbe pomažu i ostali članovi porodice.
U planu je proširenje sadnje i na ostatak zemljišta, a do tada prijatnom bračnom paru, koji je otvorio vrata svog vinograda, i podijelio s nama lijepu priču, želimo puno sreće.
Foto galerija, vinograd Muratagića
Sabina Mešić