"Svježa voda za cvijeće", autorice Valeri Peren, jedna je od knjiga koja budi emocije i potiče na razmišljanje. Životna, tužna, poučna.
Kroz priču o životu Violete, saznajemo priče o mnogim ljudima, svaku na svoj način zanimljivu. Kako se koja stranica čita, tako se sve više uvlači u roman koji je put neočekivanih obrata.
Jedna od službi u Francuskoj je čuvar groblja, Violeta će na kraju biti čuvarica groblja, koja je sve drugo samo ne ono što bi se prvo pomislio za osobu koja živi u kući na groblju. Sama je doživjela puno ružnog i tužnog, što je kod nje stvorilo empatiju za druge ljude. U njenu kuću mnogi dolaze te uz čaj ili piće pričaju o mnogo čemu.
Ovo je jedna od knjiga koja pokazuje i da ljudi, čiji život izgubi smisao, kad se nađu u slijepoj ulici, mogu krenuti dalje, mogu početi iz početka, naučiti da žive nakon tragedije. Knjiga u kojoj se potvrđuje moć ljubavi, koja dolazi neočekivano i koja je u stanju da u ljudima probudi mnogo toga što nisu ni znali da posjeduju, da reakcijama iznenade, prije svega sebe, a onda i druge.
Dijelovi iz romana:
(...) Tokom svim tih godina nisam zamjerila Filipu Tusenu zbog samoće u kojoj me je ostavio jer je nisam osjećala, nisam je živjela, prolazila je pored mene. Vjerujem da samoća i dosada dotiču prazninu u ljudima, a ja, ja sma bila ispunjena. Imala sam nekoliko života koji su zauzimali sav prostor u meni: moja kćerka, čitanje, muzika i mašta. Dok bi Leo bila u školi, a moj roman zatvoren, nikada nisam prala veš, čistila, kuhala, a da ne slušam muziku dok sanjarim. Izmislila sam hiljade života za sebe tokom tog života na Malagranž sit Nansiju. (...)
(...) Oko sedam uveče, kad je ugledao Fransoaz i Lika jedno pored drugog u njihovom mercedesu, nju za volanom, a njega pred nje, srce mu je lupalo kao kod poludjelog boksera. Osjećao je otkucaje srca u grlu. Zadnja svjetla automobila odavno su već nestala dok se Filip prisjećao najboljih trenutaka svog života koje je proveo s njima. Trenutaka kada se zaista osjećao voljeno i zaštićeno. Trenutaka kad niko nije ništa očekivao od njega. Trenutaka provedenih daleko od roditelja. Nije pratio mercedes. Samo je želio da vidi, da bude siguran da su još uvijek tamo, živi. Samo to, živi. (...)
Valeri Peren rođena je 1967. u Francuskoj. Odrasla je u Borgonji, a u Pariz se doselila 1986. godine. Napisala je samo dva romana, za oba je dobila značajne književne nagrade. Bestseleri, drugi je preveden na više od 30 jezika. Roman “Svježa voda za cvijeće” 2019. godine bio je najprodavaniji roman u Italiji. Valeri Peren sada živi u Normandiji.
S.M.
