Nadajmo se da sudbina ipak neće biti tako okrutna prema zrakoplovcima i zrakoplovstvu Armije Republike Bosne i Hercegovine kao što je bila prema neimenovanom pukovniku iz romana "Pukovniku nema ko da piše" Gabriela Garcie Marqueza koji je uzaludno čekao, i na kraju nije dočekao ni zasluženu penziju od države za nesebičnu službu.
Do dana današnjeg i zrakoplovci Armije Republike Bosne i Hercegovine uzaludno čekaju, i nisu još uvijek dočekali bar jedan jedini datum u zakonu za svoj doprinos u odbrani države. Nažalost, i okolnosti su takve da se danas na tek neznatan broj pripadnika 2. pješadijskog (rendžerskog) puka OS BiH svalilo breme baštinjenja tradicije svih jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Čak i iz samog naziva puka može se vidjeti šta je uglavnom u fokusu baštinjenja. Tako zrakoplovstvo Armije Republike Bosne i Hercegovine vremenom postade ružno pače kojeg danas svi guraju od sebe.
Da zrakoplovstvo ne bi palo u potpuni zaborav grupa zrakoplovaca u Tuzlanskom kantonu registrirala je Udruženje zrakoplovaca - Zračni most. Upućena je odmah i inicijativa da se kroz obilježavanje doprinosa u najplemenitijoj misiji, a to je povezivanje zračnim mostom enklava Srebrenica, Žepa, Goražde i Bihać sa slobodnom teritorijom govori i o sveukupnoj ulozi i dopronosu zrakoplovstva i zrakoplovaca u odbrani domovine.
Zbog formalno pravnih specifičnosti, ovaj put zbog unutrašnjih granica, Udruženje je moralo podnijeti inicijativu prvo Ministarstvu za boračka pitanja i Skupštini TK da se u Zakon o značajnim datumima, događajima i ličnostima na području Tuzlanskog kantona uvrsti datum 7. maj i obilježava kao Dan zračnog mosta. A nakon TK da se ista inicijativa domino efektom "prelije" i na ostale kantone koji su bili pod kontrolom Armije RBiH.
Podsjećanja radi, 7. maj je datum kada je 1995.godine tragično završio let za Žepu, tada je poginula kompletna posada helikoptera, piloti Džemal Malkić i Enver Čokić, i letač tehničar Izet Džambić. Poginulo je još devet putnika, među njima i doktori Husein Halilović, Sead Halilović i Muharem Deljković. To je bila, i ostala najveća zrakoplovna tragedija.
Inicijativa o Danu zračnog mosta 15. marta ove godine u Skupštini TK jednoglasno je usvojena, ali u zakon još uvijek iz nekog razloga ne može.
Završi se još jedno skupštinsko zasijedanje, i opet od izmjena i dopuna zakona ništa. Niko se više čak ni na javne prozivke ne obazire. Usvojena inicijativa izgleda da je postala mrtvo slovo na papiru čim je i usvojena. Izgleda da Dan zračnog mosta u zakon ne može i tačka.
Ako je ovo strategija zaborava onda mora se priznati da daje odlične rezultate, bar kada je u pitanju uloga i doprinos zrakoplovstva Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Sa druge strane, kultura sjećanja se tako svodi na najprostiju formu, tek na to koliko će se pojedinac moći sjetiti nečega što je bilo prije 30 godina.
Strategija zaborava, kao hrđa, duboko se uvukla kako u institucionalnu tako i u kolektivnu i individualnu kulturu sjećanja. Pristajući na zaborav onog šta je bilo dobrovoljno pristajemo na saučesništvo u ubijanju istine.
A zrakoplovci i zrakoplovstvo dalo je svoj veliki doprinos u odbrani domovine ne samo kroz letove zračnog mosta. Zrakoplovstvo je dalo svoj veliki doprinos i funkcionisanju, ne samo vojnog nego i političkog vrha države. U jednom od mnogih letova za potrebe državnog vrha poginuo je prvi ministar vanjskih poslova gospodin dr. Irfan Ljubjankić sa saradnicima. Zrakoplovci nisu bili meta samo kada su u zraku, i na zemlji su tako jednom prilikom ostali nekoliko mjeseci zarobljeni u Međugorju 1993.godine kada su učestvovali u UNPROFOR-ovoj operaciji izmještanja ranjenih na liječenje u Split.
O podršci kopnenim jedinicama da i ne govorimo. U tim misijama izvršeno je na hiljade letova.
Pristajanjem na ćutanje zrakoplovci ne ubijaju samo istinu o svom doprinosu i svojoj historiji, tako ubijaju i priliku da se sutra kolegijalno mogu zahvaliti za doprinos kolegama stranih zrakoplovstava, prijateljima ove države, kao i izraziti pijetet njihovim žrtvama.
Kako danas sačuvati sjećanje i izraziti zahvalnost kolegama italijanskog zrakoplovstva, članovima posade aviona G-222 "Lyra 34", u sastavu major Marco Betti, poručnik Marco Rigliaco, zastavnik Giuseppe Buttaglieri i zastavnik Giuliano Velardi koji su oboreni 3. septembra 1992. godine na planini Zec kod Fojnice prilikom dostavljanja humanitarne pomoći opkoljenom Sarajevu?
Kako sačuvati sjećanje i zahvaliti se kolegama makedonskog zrakoplovstva, posadi u sastavu pukovnik Toni Spasovski, kapetan Brane Spasovski i zastavnik Slavčo Vasilev koji su poginuli 12. januara 2008. godine vraćajući iz Bosne i Hercegovine kontigent makedonske Armije, iz EU misije "Altea"?
Zatim tu su i španske kolege iz kontigenta EUFOR-a Santiago Hornigom Landesma i Jaqin Lopez Moreno koji su poginuli zajedno sa još dva njemačka pripadnika EUFORA na planini Vlašić.
Kako se zahvaliti još dvanaestorici iz OHR-a koji su poginuli kod Prokoškog jezera?
Kako ćemo se mi, bosanski zrakoplovci, kolegijalno zahvaliti bilo kome kada se još uvijek borimo za zakonsko priznavanje svog postojanja, kako kada naše postojanje nije još uvijek priznato ni na kantonalnom nivou, a kamoli da govorimo o nekom višem nivou?
Kako ćemo uostalom institucionalno sačuvati sjećanje na naše poginule heroje zračnog mosta, ali i na sve druge, umrle i žive aktere tih podviga, koji su svojim djelom davno potvrdili ono što danas poslanici u skupštinskim klupama odbijaju priznati.
Pomoć svakako očekujemo i od naših građana koji nam mogu pomoći makar svojom podrškom.
Zadnjih nekoliko mjeseci prezentira se kome se stigne inicijativa da kroz jedan međunarodni memorijalni košarkaški turnir, koncipiran kao Street Basket 3x3 za mlade, začinjen i drugim prigodnim kulturnim sadržajima iz tradicije i kukture zemalja učesnica sačuva, ali i osigura kontinuitet sjećanje na naše, ali i strane heroje zračnog mosta u Bosni i Hercegovini.
Odgovornost za rješenje ovih pitanja leži na, počev od ministarstva za boračka pitanja, kolegija Skupštine TK, Skupštine TK pa do svih poslanika u Skupštini.
Krajnje je vrijeme da se rukavice skinu....
Izudin Maleškić
