U Sarajevu je postavljen spomenik jednom od najzačanijih srednjovjekovnih vladara Bosne - kralju Tvrtku I Kotromaniću, a za dan otvaranja spomenika izabrana je današnja 834. godišnjica potpisivanja Povelje Kulina bana, najstarijeg dokumenta o bosanskoj državnosti.
Povelja je upućena dubrovačkom knezu Krvašu i građanima Republike Dubrovnik. Najstariji je to očuvani dokument koji svjedoči o višestoljetnoj bosanskoj državnosti i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda.
Pisana je dvojezično - latinicom na latinskom, te bosanskom varijantom ćiriličnog pisma – bosančicom, na starobosanskom narodnom jeziku.
Povelja je međunarodni pravni akt, koju je bosanski ban Kulin uputio dubrovačkom knezu Krvašu kako bi regulisao trgovačke odnose sa tada najvažnijim trgovačkim partnerom svoje zemlje - Dubrovnikom. Njome se dubrovačkim trgovcima daje sloboda trgovanja u Bosni bez plaćanja poreza, ali im se i jamči sigurnost, te nadoknada eventualne štete.
U svjetlu te važne godišnjice u Sarajevu je postavljen spomenik Stjepanu Tvrtku I Kotromaniću, koji se smatra jednim od najvećih srednjovjekovnih vladara Bosne. Za sobom je ostavio zemlju veću, jaču, politički uticajniju i vojno sposobniju od one koju je naslijedio.
Rođen je oko 1338. godine. Sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, Tvrtko je na bosansko prijestolje došao kao petnaestogodišnji dječak 1353. godine, a Bosnom je kao ban vladao do 1377. godine.
Njegova vladavina Bosnom u tom je periodu obilježena stalnim sukobima sa Ugarskom kraljevinom, koja se željela dočepati bogatih bosanskih rudnika te iskorijeniti bosanske bogumile. Tvrtko I Kotromanić prvi je bosanski vladar koji je uzeo titulu kralja. To se dogodilo 1377. godine u Milima kod Visokog. Tokom svoje vladavine kralj Tvrtko I Kotromanić je od Bosne i Hercegovine stvorio respektabilnu evropsku državu, koja je doživjela političku, kulturnu i privrednu ekspanziju.
Kralj Tvrtko I poseban je i po tome što je prvi vladar Bosne koji je krenuo u protivnapad na susjednje zemlje nakon što je Bosna godinama bila meta njihovih napada. U svojim je osvajanjima Tvrko I bio više nego uspješan. Pohod na Crnu Goru okončao je osvajanjima teritorija sve do Kotora. Potom se okrenuo prema Srbiji i stigao do Sjenice u današnjem Sandžaku. U Milima se krunisao kao kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju.
Bosna je tada važila i za ekonomsku silu, koja je svoju privredu bazirala na bogatim nalazištima zlata, srebra, olova i drugih vrijednih metala. O kakvoj se ekonomskoj sili radilo najbolje svjedoči zlatnik koji se kovao. Tvrtkov dukat bio je četiri puta veći od osmanskog, imao je 24 karata, bio je širok četiri centimetra i težak 16 grama. Ovaj zlatnik bio je važan i zbog simbolike. Na jednoj strani se nalazio grb Bosanskog kraljevstva, sa šest ljiljana i još dva ljiljana sa strane, a na drugoj strani je bio propeti lav, simbol moći njegovog kraljevstva. O njegovoj moći govori i podatak da ga je Mletačka republika, vodeća evropska pomorska sila, upisala u zlatnju knjigu počasnih građana.
Bosanska vojska učestvovala je i u Kosovskoj bitki na strani srpskog kneza Lazara, koji je Tvrtka I molio za pomoć. Bosanska vojska je izborila pobjedu nad turskom vojskom na lijevom krilu gdje se borila i u domovinu se vratila sa neznatnim gubicima. Nakon toga se Tvrtko I okrenuo osvajanjem hrvatskih teritorija gdje je napredovao sve do Novigrada, a pod njegovom vlašću su bili svi dalmatinski otoci i gradovi osim Zadra i Dubrovnika.
Iznenada je umro 10. marta 1391. godine, a na njegovo mjesto došao je njegov rođak Stjepan Dabiša. Tvrtko I je sahranjen u Crkvi sv. Nikole u naselju Mile kod Visokog.
