U Tuzli je jučer bilo vrlo živo. Sportisti, maratonci i rekreativci iz raznih dijelova svijeta, učestvovali su u 7. Tuzlanskom maratonu. U okviru maratona održano je i Državno prvenstvo u maratonu (42 kilometra i 195 metara).
Trčao se maraton (42,195 km) polumaraton (21 km), popularna “petica” (5 km) i dječije trke na 200 i 400 m.
Učestvovalo je oko 700 takmičara koji su došli iz raznih krajeva svijeta. Pravila su takva da se svake godine određuje nova staza. Tuzla ima dvije glavne saobraćajnice, Južnu i Sjevernu, sudeći prema jučerašnjem iskustvu, nije se smjelo desiti da se blokiraju obje. Nakon par sati čekanja u redovima, došlo je do nezadovoljstva učesnika u saobraćaju, a i trkača preko čijih leđa se prelamalo nezadovoljstvo vozača.
 Armin Kendić |
Naš Tuzlak, maratonac Armin Kendić, nakon pretrčanog maratona, iako zadovoljan ličnim rezultatom, izrazio je i nezadovoljstvo zbog propusta i uvreda upućenih učesnicima:
- Tuzlanski maraton kao sportska manifestacija izrasta u sve veći događaj, a organizatori su ove godine učesnicima ponudili znatno drugačiju i zanimljiviju stazu u odnosu na prethodna izdanja. Nažalost, veoma pozitivnu sliku, kakvoj sam se kao učesnik nadao, narušili su ozbiljni propusti koji su doveli do ugrožavanja sigurnosti trkača. Također, umjesto podrške kakva se može vidjeti u regionalnim, evropskim i svjetskim gradovima, trkači u Tuzli jučer su dobili salve uvreda i pogrdnih riječi. Pozitivna sportska priča sa primarnim ciljem promocije zdravih stilova života dobila je sasvim drugu dimenziju.
 Bedrana Kaletović |
Iako ima maraton u nogama, Bedrana Kaletović je trčala polumaraton, osvrnula se na jučerašnji 7. Tuzlanski maraton.
- Treniram i trčim tuzlanskim ulicama i smatram da je ogromna privilegija imati u svom gradu utrku prema svjetskim kriterijima. Jučerašnji start rijeke trkača sa mosta kod Panonskih jezera me je činio baš ponosnom. Dio sam i organizacionog tima, i znam koliko smo svi željeli da ovaj događaj bude po mjeri svih, i trkača i sugrađana.
Prvih pet kilometara je sve bilo odlično, uz ulicu navijači, atmosfera super i trkači još svježi i odmorni. Ekipa sa kojom sam trčala je rekreativna, formirala se na stazi na osnovu brzine kojom smo savladavali 21 km i 195 metara tuzlanskih ulica i držali smo se skoro do cilja zajedno. Nisu svi ni istih godina, ne poznaju Tuzlu, ali imaju želju osvojiti prelijepu medalju. Navijača je bilo manje, ali „podrške“ iz automobila i autobusa nije manjkalo kako su se kilometri nizali jer su vozila propuštana tamo gdje je trebala biti zabrana ili dvosmjerna regulacija jednom saobraćajnom trakom. Nezadovoljni vozači u nepreglednoj koloni zarobljenih vozila i mi koji trčimo, a pazimo na našu sigurnost. Utisak je da policija na cesti ne raspolaže uopšte informacijama o trasi staze pa se dešava da su neki službenici striktni u pogledu zabrane, a drugi selektivno propuštaju vozila narednom kolegi na brigu. Žao mi je što je to stavilo sjenu na događaj koji je promocija sporta, kretanja, zdravlja i dobrog druženja, ali što se mog ad hok tima sa staze tiče, bilo nam je odlično, kilometri su se nizali u dobroj atmosferi, a mi svoje medalje ponosno pokazujemo i danas na društvenim mrežama. Tuzla zaslužuje ovakav događaj za čiji uspjeh svako treba dati malo od sebe – nekada je to aplauz, a nekada više razumijevanja. Svaki pretrčan kilometar daje novu percepciju zašto ovakav događaj prevazilazi isključivo sportsku dimenziju, kazala je ponosna vlasnica medalje VII Tuzlanskog maratona.
I pored propusta, treba istaći da se iz Tuzle već sedam godina šalje lijepa priča. Trčanjem se na razne načine bave sve generacije. Populariše se zdrav način života koji je u ova stresna vremena itekako važan.
Rezultate možete pogledati na
ovom linku
Sabina Mešić
