U okviru razrednog projekta emotivnog opismenjavanja “Tu sam za SEBE, ali i za TEBE„ u okviru etos aktivnosti, a u cilju promovisanja univerzalnih životnih vrijednosti, učenici drugog i četvrtog razreda JU OŠ „Husino“ Tuzla od 13.-18.11.2023. godine pripremili su i realizirali niz aktivnosti integrisanih u nastavne i vannastavne sadržaje.
Učenici su 13. novembra obilježili Svjetski dan ljubaznosti, koji se od 1998. godine širom svijeta obilježava, a jedan od ciljeva obilježavanja je da u ovom vremenu u kojem živimo, ubrzanog načina života i pojavi otuđenja svake vrste, čovjek treba da se „vrati“ onome što on zapravo jeste ... ljudskim vrijednostima, DA BUDE ČOVJEK.
Biti ljubazan znači biti blag, srdačan, obziran, učtiv, prijatan, uslužan, dobroćudan, dražestan pa čak i nasmijan. Sve ove osobine je neophodno razvijati kod djece od malih nogu. Ljubaznost nije urođena djetetu. Dijete je po prirodi impulsivno, a da bi bilo dobroćudno i učtivo ono TREBA da se nauči ljubaznosti u raznim aktivnostima u svakodnevnom životu u porodičnom domu i u aktivnostima u školi. To u svakom slučaju podrazumijeva odgojno-obrazovni rad u kojem će djeca usvojiti norme društvenog ponašanja dok ih odrasli budu odgajali i obučavali kako da se ponašaju u skladu s tim normama. Ljubaznost podrazumijeva i pravednost, rodnu ravnopravnost - jednako ponašanje prema dječacima i djevojčicama, učtivost u ophođenju s drugima, te da djeca znaju zašto trebaju biti učtivi prema prijateljima u školi i pomagati im u bilo kom trenutku.
Jedan od najvažnijih načina da djeca nauče da budu ljubazna i učtiva je kroz igru uloga, u kojoj je moguće oblikovati različite situacije u kojima se ljubaznost i učtivost podrazumijevaju. Ništa u učenju ne može zamijeniti kao primjer kojeg daje odrasla osoba dok podučava norme ljubaznog i učtivog ponašanja i zato te osobe trebaju biti uzori ovih osobina na koje će se djeca ugledati. Moć riječi i lijepog ponašanja je ljekovita, motivirajuća i pozitivna, reflektira se na sve ono što radimo... “ozdravlja“ sve šumove u komunikaciji.
Kroz različite aktivnosti osvareni su ciljevi:
• Da djeca dožive iskustva i emocije u vezi sa ljubaznim ponašanjem.
• Da se kod djece učvrsti ljubazno ponašanje u svakodnevnim situacijama.
• Da djeca shvate da je ljubaznost osobina koja je prisutna i neophodna u svim ljudskim aktivnostima.
Kontrola emocija je sposobnost usmjeravanja emocije i njihove razine. Ona podrazumijeva sposobnost ukjučivanja i isključivanja iz emocija i njihovo praćenje u odnosu na sebe i druge. Kontrola emocija je sposobnost koju razvijamo cijelog života ukoliko želimo uspješno komunicirati s ljudima oko nas. NA KOJI NAČIN DIJETE POKAZUJE EMOCIJE ČINI GA JEDINSTVENIM.
Djeca uče razviti prijateljske odnose i brigu prema sebi i drugome,obzirni su da zadovolje svoje potrebe ali i osvještavaju potrebe drugih kao bitne,uče da budu mirotvorci, spremni su za kompromis, predvidljivi su i osjećaju zadovoljstvo u nenasilnom komuniciranju.
Učeći MOĆ IZGOVORENIH RIJEČI razumiju značaj ljubaznosti kao osnovu zdrave komunikacije koja se zrcali u zdravim, čvrstim prijateljskim odnosima.
Čarobne riječi MOLIM, HVALA, IZVOLI, OPROSTI... koliko ih izgovaramo na dnevnom nivou, u toku sedmice, mjeseca?
Zapitajmo se kakav smo primjer našoj djeci?
Jesu li ljubazni prema teti koja prodaje pecivo, susjedu, prijateljima? Viđaju li to u svakodnevnom ponašanju nas odraslih, roditelja i odgajatelja? Kako se osjećamo kada smo ljubazni prema drugima? Šta dobijamo kao povratnu informaciju za poklonjeni osmijeh, pogled podrške, iskazanu ljubaznost?
Vrijeme je da mi odrasli, posebno mi koji radimo u nastavnom procesu, otvorimo „emotivne čitanke“ i učinimo napredak u emotivnom opismenjavanju naše djece, naučimo ih da nenasilno komuniciraju i pomognemo im na putu odrastanja u ljude koje krase univerzalne životne vrijednosti.
AMELA PETRIČEVIĆ
Sekcija DJEČIJA PRAVA
JU OŠ „HUSINO“TUZLA
