Šetnja je kažu zdrava ali zrak u ovim zimskim danima nije. Slika sa Panonike je lijepa ali indeks kvaliteta zraka je neumoljiv, 155, nezdrav uz upozorenje na moguću pojavu pojačanih simptoma i intenziteta bolesti kod osoba s bolestima srca i disajnih organa, poput astme.
I danas se očekuje vrijeme slično u prethodnim danima, jutarnji minus će uz pomoć sunca uprkos magli i smogu, brzo preći u plus i dostići do 14 stepeni.
Aerozagađenje je opet aktuelno i bit će ko zna koliko još godina. Jedina razlika je što je ove godine Sarajevo nekoliko dana bilo zagađenije od Tuzle, a nema svoju termoelektranu. Još jedan dokaz koliko je problem složen i mada su ljudi jedini krivci za nastanak aerozagađenja, na njegovo trajanje i pojačavanje utiče i priroda.
Ponavljamo tekst kojeg smo objavili u januaru 2018. godine.
Nije sporno, termoelektrana zagađuje tuzlanski zrak, industrija takođe, kućna ložišta, saobraćaj, i da ne nabrajamo. Nešto ipak nije jasno, i u drugim gradovima ima industrije, kućnih ložišta i saobraćaja, pitanje je zašto je kod nas stanje tako loše?
Ovih dana kada svi raspravljaju o zagađenju, od onih koji iskreno žele boljitak pa do onih koji nastoje da ulove koji glas na populizmu, malo ko spominje, i još manje ponuđena rješenja vezuje za ono što svi u žargonu nazivamo "Božijim davanjem".
Nisu u Tuzli političari i privrednici najneodgovorniji, građani najnesavjesniji, vozila najstarija, već
Tuzla ima mikroklimu koja je idealna za pojačavanje zagađenja zraka.
Da pojasnimo. Ovo što najčešće gledamo zimi, a vidi se i na našoj fotografiji, obično nazivamo smogom ali nije to uvijek smog, najčešće to je dim. Mješavina oku vidljivih i nosu osjetljivih plinova i lebdećih čestica koje izbacuju naši dimnjaci.
Smog je kombinacija magle i dima, jednostavno rečeno, prljava magla. Prava, čista magla je vodena para i sa aspekta čistoće zraka je nebitna.
Prirodni "neprijatelji" dima i smoga su vjetar, kiša i snijeg, i kad uslovi omogućavaju, sunce. Krenimo od sunca.
Sunce zagrijava tlo, tlo zagrijava zrak, topli zrak se diže, hladni spušta, uspostavlja se prirodna ventilacija. Na žalost, sunce je efikasno samo u uslovima kada nema temperaturne inverzije. Prirodno je da temperatura zraka pada sa nadmorskom visinom što omogućava da se topliji zrak u blizini tla podiže u vis, a na njegovo mjesto spušta hladniji svježi zrak. Na žalost, baš u zimskom periodu dešava se temperaturna inverzija koja to onemogućava.
Temperaturna inverzija je pojava koja nastaje kada se u blizini tla formira hladan sloj zraka a iznad njega topli. Najčešći razlog je taj što se u blizini tla zrak u toku noći brže hladi. Hladni zrak pri tlu se ne diže, topli iznad njega se ne spušta, nema prirodnog vertikalnog strujanja i osvježavanja, praktično je hladni sloj zarobljen ispod toplog i to stanje može da potraje danima pa i sedmicama. U uslovima temperaturne inverzije hladni sloj zraka se ne miče, u njemu se zagađenje nagomilava i sa svakim danom trajanja temperaturne inverzije zrak je sve zagađeniji.
Efekat temperaturne inverzije se gubi, ili do nje uopšte i ne dolazi ako postoji dovoljno horizontalno strujanje zraka, ako ima vjetra. Tuzla ga nema.
TUZLA NEMA VJETRA
Naprosto je nevjerovatno koliko Tuzla ima malo vjetra, a i ono što ga ima, idealan je za stvaranje magle i smoga. Da bi magla nastala treba da se ispuni par uslova. Prvi je da temperatura zraka padne na ili ispod temperature rosišta (temperatura na kojoj je relativna vlažnost zraka 100%), a drugi je strujanje zraka 3-4 km/h. U tim uslovima zrak više ne može da upija vlagu, otpušta je i ona se hvata za mikro čestice u zraku, nastaju mikro kapljice vode i eto magle i smoga. S druge strane, vjetar od 8 km/h je prejak za stvaranje magle a dovoljno jak da počne sa rastjerivanjem magle. Takvih vjetrova Tuzla skoro da i nema, zimi pogotovo.
Poređenja radi pripremili smo dijagrame ruže vjetrova za Tuzlu i Mostar. Mostar može i da nema gradsku upravu ali neće nikada imati ni zagađenje jer preko cijele godine ima vjetar jači od 8 km/sat. Obratite pažnju na samo jedan detalj, da dijagram za Tuzlu ide do brzine 1,6 m/s a za Mostar 4,0 m/s.
Sljedeća tabela još očiglednije pokazuje nesklonost "nebesa" prema Tuzli.
Skoro trećinu godine (112 dana) u Tuzli vjetra nemamo nikako. Slab vjetar, koji pomaže stvaranju magle i smoga ali ih ne može rastjerat, puše 52 % dana u godini (190 dana), a vjetar koji može a ne mora rastjerati maglu i smog imamo tek 17 % dana u godini (62 dana) i najmanje ga ima zimi.
Opasna i preopasna lebdeće prašina, lebdeća je zato što je u stanju da bez dovoljno snažnog strujanja zraka danima lebdi na jednom mjestu, a Tuzla tog strujanja zraka nema dovoljno.
Da zaključimo, ili nemamo nikako ili imamo slab vjetar pogodan za stvaranje magle i smoga, te nastajanje temperaturne inverzije, a vjetar sposoban da raščisti zrak je tek sporadičan, toliko rijedak da svi primjetimo koliko je tada vedro i čisto.
Tražiti rješenje za zagađenje zraka, a ne uvažiti navedene činjenice, skoro je pa neozbiljno. Sigurno je da veliki broj kuća za grijanje koristi ekološki neprihvatljivo gorivo. Uz opisane vremenske prilike, i u uskoj kotlini u kojoj je Tuzla smještena, ne hiljade, dovoljno je i par desetaka kuća da zadime cijeli grad.
Na žalost svih onih koji "prodaju maglu" sa urgentnim, hitnim i kojekakvim rješenjima, stanje sa zagađenjem grada u uslovima kakve najčešće imamo zimi, bez vjetra, uz temperaturnu inverziju, neće se značajnije promijeniti sve dok termoelektrana ne svede ispuštanje sumpor dioksida u dozvoljene granice i dok se
SVA ložišta u kućama ne "prebace" na prihvatljive energente ili ne priključe na sistem daljinskog grijanja.
U tuzlanskom slučaju "nebesa" ne dozvoljavaju nikakva djelimična rješenja. Vidi se to i na primjeru peleta, iznenađujuće je koliko je domaćinstava u prethodne 3-4 godine prešlo na korištenje peleta, a vidljivog efekta na indeks zagađenja nema. Jedino urgentno rješenje je da se "natjera" vjetar da puše brže od 8 km/sat. Naravno, to je nemoguće, a za sva druga rješenja treba gomila para i godina.
Da bi imali prihvatljivo čist zrak moraju se SVI prebaciti na korištenje prihvatljivih goriva. Onima koji nemaju novca, a većina ga nema, za zamjenu peći i prelazak na druge vrste goriva ili sistem grijanja, mora se pronaći način da im se finansijski ili tehnički pomogne. Kada se u tome uspije onda ima smisla i zabranjivati povremeno ili za stalno korištenje vozila koja ne ispunjavaju, ne naše, već evropske ekološke standarde.
A.M.
