Kao u horor filmovima, vijesti dolaze do nas - ubistvo žene 07.02. u Tuzli najverovatnije je počinio policijski službenik iz vatrenog oružja – službenog pištolja MUP TK. Zašto je to učinio? Zato što je mogao! Zato jer odgovorne institucije pojam sigurnosti ne shvataju da je u pitanju sigurnost svih nas – a ne samo VIP osoba.
Prošlo je šest mjeseci od okrutnog i brutalnog ubistva N.H. u Gradačcu, brojni protesti protiv femicida su iza nas, poslani su zahtjevi nadležnim institucijama, pravosuđu i vlastima na svim nivoima u BiH. Ženska mreža BiH je jedna od onih čije su članice dostavile niz amandmana i izvještaja kao i preporuka vladama na svim nivoima, a iste vlade još nisu izvijestile javnost šta se (nije) uradilo u prethodnom periodu kako bi spriječili nova ubistva žena.
Šta se to dešava Bosno i Hercegovino, da li imamo preča posla od rješavanja problema nasilja nad ženama i femicida? Možda je izgovor institucija da može biti i gore – nismo najgori.
Možda – ne znamo jer nisu se građanima i građankama obratili, nisu pružili nikakvo rješenje, nisu pozvali na odgovornost osobe iz institucije koje su zakazale u procesu zaštite ubijenih žena.
U posljednjem slučaju ubistva žene očigledno je da je i taj, navodni, sistem zaštite, omanuo. Kako razgovarati o kontroli nelegalnog naoružanja, kada se ni ono legalno, još k tome i službeno naoružanje ne kontroliše? Izgleda da je kontekst moći u Bosni i Hercegovini definisan dužinom cijevi nečijeg naoružanja i brojem metaka koje građanke i građani svojim porezima plaćaju. Nažalost, niti je prvi, a vjerovatno niti zadnji slučaj da je oružje koje je trebalo biti korišteno da nas štiti – zapravo oružje kojim je jedna od nas ubijena. U javnom prostoru, pred očima javnosti. U prostoru koji je smatrala svojim, a vjerovatno i sigurnim.
Ženska mreža BiH zahtjeva da odgovorne institucije osiguraju da se zakoni implementiraju, pogotovu kada se radi o državnim službenicima čiji je posao da štite građanstvo u skladu sa postojećim zakonima.
Smatramo da sve policijske agencije, svi nivoi komande moraju da se odgovorno ponašaju prema oružju koje im je dato na upotrebu. Smatramo da mora biti potpuna i dosljedna provedba Zakona o oružju i municiji od nabavke, izdavanja dozvola, držanja, procjene zdravstvenog stanja, upotrebe i nošenja. To što sredstva u budžetu za psihološke testove nisu izdvojena sredstva – nije naš problem. To je vaš problem lošeg planiranja i upravljanja našim sredstvima. I za to postoje sankcije.
Smatramo da je neophodno da institucije vlasti na svim nivoima Bosne i Hercegovine vrše kontrolu rasprostanjenosti i posjedovanja vatrenog oružja. U kontekstu našeg društva koje obitava u u postkonfliktnom okruženju to je posebno važno. Zahtjevamo razvoj lokalnih sigurnosnih politika i uključenost civilnog sektora u nadzor nad bezbijednosnim agencijama. Zahtjevamo temeljnu reviziju dozvola za nošenje oružja.
Zahtjevamo da javni prostori budu sigurni, da se osiguraju detektori oružja čime bi se smanjio rizik ulaska u takve prostore sa oružjem, do implementacije Akcionog plana za provođenje Rezolucije UN -a „Žena mir i sigurnost„ kojeg je donijela Agencija za ravnopravnost spolova gdje se tretira pitanja smanjenje oružja, kontrola oružja sa konkretnim mjerama koje će rezultirati smanjem rizika od ubistava žena usljed neadekvatne kontrole oružja, sa posebnim aspektom na prevenciju i suzbijanje nelegalne trgovine oružja.
Ženska mreža BiH osuđuje sve oblike nasilja i zahtjeva da svi/e poduzmemo sve neophodne korake kako bismo osigurali/e sigurno okruženje za život.
Napominjemo da su zahtjevi Ženske mreže BiH prema zakonodavcima, kao jedan od koraka sprječavanja nasilja nad ženama i femicida, uključivali i kontrolu oružja.
Kontrola oružja: Pooštriti kontrolu izdavanja dozvola za posjedovanje oružja, uključujući oružje za lov. Osobe prijavljene za nasilje u porodici ne smiju imati dozvolu za oružje. Pratiti registar osoba koje posjeduju oružani list, uz redovno psihološko profiliranje.
Koristimo priliku i da istaknemo da društvena istraživanja pokazuju da su žene širom svijeta izložene rizicima od povreda i nasilne smrti upotrebom lakog oružja u svojim vlastitim domovima.
Demografija nasilja u porodici koja su okončana smrtnim ishodom uz upotrebu vatrenog oružja, pokazuje da ubistva u porodici čine jedini oblik ubistava u kojem su žene mnogo češće žrtve nego muškarci. Prema studijama Svetske zdravstvene organizacije, ubistva žena od njihovih intimnih partnera čine između 40% i 70% svih ubistava žena. Na svaku ženu koja je ubijena ili bila izložena fizičkom nasilju korišćenjem vatrenog oružja, dolazi daleko veći broj žena koje doživljavaju pretnje oružjem. 
