Osmomartovski intervju Tuzlarija: Profesorica muzike i vokalistica popularne Divanhane, Selma Droce

„Sevdalinka je nastala iz ženske čežnje“

Međunarodni Dan žena iskoristili smo kao povod da razgovaramo sa jednom od liderica sve popularnijeg sevdah sastava Divanhana, predivnom Mostarkom, profesoricom muzike Selmom Droce.

Mladalački entuzijazam, kreativnost, ekspresija na raznim poljima ali i osviještenost o raznim pitanjima i sferama života, krase ovu mladu ženu.

Sasvim iskreno o priznanjima, svjetskoj muzičkoj sceni, očuvanju sevdaha, ženskom autorstvu u sevdalinci i mnogim drugim temama Selma Droce govori za čitaoce portala Tuzlarije.

Tuzlarije: Protekla godina bila je vjerovatno najuspješnija godina za Divanhanu, a krunisana je nagradom eminentnog britanskog časopisa Songlines za najbolji muzički sastav svijeta. Šta za Vas, u daljoj karijeri, predstavlja ovakva nagrada, a šta za vaš kolektiv?

Sretna sam da smo odlikovani ovim priznanjem, međutim ono, koliko god laskalo u jednom trenutku, već u slijedećem pred vas postavlja mnoštvo pitanja i odgovornosti spram toga kako dalje. Izlaz vidim u radu i raduje me to što osjećam da smo kao kolektiv zreliji i spremniji da istražujemo i stvaramo. Ponosni smo da smo uspjeli zvuk sevdaha ponuditi svjetskom tržištu i da je svijet prigrlio sve njegove ljepote i raznovrsnoti.

Tuzlarije: Da li se, shodno rezultatima koje postižete i pažnjom koju izazivate na svjetskoj muzičkoj sceni, smatrate ambasadorima naše zemlje i sevdaha općenito?

U trenutku kad je Divanhana nastala, nismo razmišljali o tome. Divanhanu je pokrenula skupina mladih entuzijasta, umjetnika s nekom svojom, drugačijom i ličnom interpretacijom sevdaha, a vrijeme i prisutnost na muzičkoj sceni su nam kasnije dodijelili titulu ambasadora bosanskohercegovačke kulture i tradicije. Mi smo to s radošću prihvatili i drago nam je da naša muzika i naša ostvarenja lijepo kazuju o zemlji iz koje dolazimo.

Tuzlarije: Da li postoji adekvatna podrška državnih institucija koja podupire ovakav međunarodni uspjeh benda?

Bosna i Hercegovina je, kad govorimo o sferi podrške kulturi i umjetnosti, još uvijek na svom razvojnom putu. Svjesni toga, da pored kulturnih, kao društvo imamo i mnoštvo drugih problema i svakodnevnih izazova, strpljivo čekamo i razumijevamo da su za uspostavu adekvatnog sistema potrebni brojni preduslovi. Svaka godina sa sobom donese neke pozitivne promjene i mi smo toga svjesni, sređuje se arhivska građa, ozbiljne rasprave se vode oko potraživanja autorskih i izvođačkih prava, nastoji se pravno definisati status umjetnika. Sve nas to ohrabruje da će naše društvo, na čelu sa voditeljima istog naći načine da potpomogne kulturu i umjetnost u nekoj budućnosti.

Tuzlarije: Upravo je objavljena nova pjesma „Bajami“ gdje se potpisujete kao autorica muzike. Znači li to da žene preuzimaju prevlast u autorstvu tradicionalne muzike naše zemlje, s obzirom na to da su u novokomponovanoj sevdalinci rijetki ženski autori?

Iskreno govoreći, nisam razmišljala o tome, mada pitanje ima svoju poentu. Sevdalinka je, kažu, nastala iz ženske čežnje, u skrivenim ženskim odajama gdje su žene provodile vrijeme i krojile različite stihove i pjesme o svom dragom, nekom lijepom cvijetu, majci ili djetetu. Kasnije, neke od najljepših sevdalinki prepoznajem u interpretacijama maestralnih Zehre Deović, Nade Mamule, Zore Dubljević, Bebe Selimović i drugih sjajnih vokalistica koje sam slušala od djetinjstva. Usto, najljepše opjevani likovi jesu Šantićeva Emina, vragolasta Đula, zanosna Ajka, sve mahom krasne, pjesmom ovjekovječene žene. Istina je da se žene nisu afirmisale kao autorice, ali su na neki način uvijek bile stub sevdaha. Vremena su se promijenila i ako su, shodno tome, „Bajami“ neki presedan, čast mi je biti pionirkom bosanskohercegovačkog ženskog autorstva.

Tuzlarije: Bajami su zaista neobična riječ. Šta se krije iza ljepote ove melodije i teksta?

Bajam je starinski naziv za badem. Ljepota i miris cvijeta badema bili su naš lajtmotiv za izgradnju ljubavne pjesme koja je u muzičkom pogledu spoj lokalnih utjecaja i flamenco zvuka kojeg je sa sobom donio dragi prijatelj i umjetnik, Luis Robisco, flamenco gitarista iz Španije. S Luisom smo se upoznali tokom našeg boravka u Španiji i zaista priželjkujemo da nam ovo ne bude posljednji projekt s njim. Tekst za Bajame je uradio kolega, pijanist i kompozitor Neven Tunjić, a cijeli proces nastanka pjesme neponovljivo je transkulturalno iskustvo za svakog od nas. Tako se odlučismo da početkom ovog proljeća, poštovaocima našeg rada poklonimo jednu sjetnu i romantičnu pjesmu koja otvara našu koncertnu sezonu i najavljuje novi studijski album kojeg planiramo izdati do kraja godine.

Tuzlarije: Mlada ste, školovana žena, profesorica u srednjoj Muzičkoj školi u Mostaru, profesorica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i uz sve to vokalna solistica Divanhane. Kao modernoj ženi, uz sve te uloge, koliko je moguće organizovati vrijeme samo za sebe. Koje su to navike koje volite njegovati u slobodno vrijeme?

Budući da me sve ove uloge vezuju za društvo i širu zajednicu, slobodno vrijeme provodim u krugu najbližih prijatelja, s porodicom, uz neku šetnju i opuštajuće aktivnosti. Volim čitati knjige i smiruje me zvuk prirode.

Tuzlarije: Svjetska muzička scena vas i ove godine očekuje. Predviđeni su koncerti u Londonu i to u Barbicane Centru koji važi za najveći kulturni centar u Evropi, kao i prva turneja po Australiji. Otkrijte nam gdje vas sve ljubitelji vašeg zvuka mogu slušati i gledati tokom 2024. godine?

Tokom proljeća se družimo u Novom Sadu, zatim Londonu, Sarajevu i Minhenu. Nakon toga putujemo u Australiju gdje ćemo održati 6 koncerata u 6 različitih gradova. Na ljeto ćemo raditi regionalnu turneju, ali ćemo učestvovati na nekoliko prestižnih festivala u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Švicarskoj. Lista naših koncerata nije konačna, pa bih svima onima koji žele doći na naš koncert preporučila da nas prate na našoj zvaničnoj stranici www.divanhana.ba ili putem društvenih mreža.

Tuzlarije: Za kraj, shodno današnjem prazniku želimo da pošaljete poruku pripadnicama ljepšeg spola. Kakva je žena našeg podneblja i da li se dovoljno cijene njene zasluge i angažman u svim sferama života i rada?

Pozicioniranje žene u modernom društvu kreće od ličnog i pojedinačnog samopouzdanja, a slijedeća etapa, ujedno i moja poruka, je da biramo i budemo okruženje koje ispunjava i podržava rast svake od nas.

TUZLARIJE - VIJESTI