Vakcinacija je jedna od najefikasnjih zdravstvenih intervencija koja prevenira milione smrtnih slučajeva godišnje. Vakcine prolaze rigorozne znanstvene provjere i moraju biti odobrene od zdravstveno-regulatornih institucija prije nego što se stave na tržište. Također, moraju biti proizvedene po najkvalitetnijim mjerilima, pokazati zadovoljavajući nivo efikasnosti te minimalne nepoželjne pojave.
Ipak, određeni broj ljudi oklijeva ili izbjegava vakcinaciju što može predstavljati ozbiljan izazov za javno zdravlje. Šta dovodi do tog oklijevanja i kako razumjeti i prevladati zabrinutost, za Fenu je razgovarala članica Bosanskohercegovačke američke akademija umjetnosti i nauka (BHAAAS) i osnivačica portala Znanjem do zdravlja prof. dr. Vedka Begović.
Prof. dr. Vedka Begović
- Oklijevanje je obično povezano sa dostupnošču novih infomacija, novih vrsta vakcina i novih političkih odluka. Jedan od ključnih faktora koji doprinosi porastu oklijevanja je pad povjerenja u zdravstveni sistem, te politička polarizacija i okretanje prema tzv. alternativama tradicionalnog zdravstvenog sistema, te ekstremizam određenih nenaučnih vjerovanja - izjavila je Vedka Begović, prof. dr. u Scripps Clinic - Green Hospital u La Jolli, Kalifornija gdje aktivno učestvuje u odboru za vakcinaciju/imunizaciju.
Kako naša sagovornica ističe, kolebanje ili neodlučnost prema vakcinaciji česta je pojava i ne znači isključivo odbijanje, a izazvana je stanjem neizvjesnosti, te strahom od nepoželjnih posljedica.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), to je kašnjenje u prihvatanju ili odbijanje preporučenih vakcinacija iako su dostupne. Period neodlučnosti karakterističan je prije donošenja odluke da se osoba vakciniše ili da odbaci vakcinisanje. A upravo taj period, za zdravstvene radnike, je period osjetljivosti te prilika za djelovanje.
- Oklijevanje prema vakcinisanju prerasta u globalni problem u zemljama u razvoju, ali i u razvijenim zemljama - kazala je.
Razlozi oklijevanja
Roditelji koji su neodlučni, kad su u pitanju vakcine, daleko su veća grupacija nego roditelji koji odbijaju vakcinaciju djeteta. Donošenje odluke o vakcinisanju je mješavina kulturnih, psiholoških, duhovnih, političkih i kognitivnih faktora.
- Razlozi za takav stav mogu se svrstati u tri kategorije i to nedostatak povjerenja prema efikasnosti, sigurnosti i prema zdravstvenim autoritetima; pogrešna percepcija da je mali rizik za razvoj određenih bolesti za koje su dostupne vakcine; nedostatak pogodnosti tj. vakcinacije nisu dostupne ili pristupačne - kazala je.
Prema statističkim objavama, u nekim zemljama čak 65 posto roditelja traži informacije o imunizaciji i vakcinama na internetu, a 50 posto ih koristi Google potraživanje. Ovo je zabrinjavajuće, s obzirom da su informacije dobivene na taj način uglavnom netačne i negativne.
- Ipak, više od dvije trećine roditelja više vjeruju svojim pedijatrima i primarnim-porodičnim ljekarima, koji trebaju da zauzmu važnu ulogu u savjetovanju roditelja i pacijenata kad se radi o vakcinaciji djece i odraslih - naglasila je.
Blagovremeno informisanje roditelja
Kako je kazala prof. dr. Vedka Begović, vrlo je važno početi sa preporukama za vakcinacije na vrijeme. To uključuje posjete zdravstvenim ustanovama - ljekarima u toku trudnoće, poslije poroda i rane posjete kod pedijatra. U toku tih posjeta važno je otvoreno odgovoriti na pitanja koja zabrinjavaju mnoge roditelje, te naglasiti važnost prevencije teških posljedica uzrokovanih infekcijama kod novorođenčadi i male djece.
Prema objavljenoj literaturi, ozbiljne nuspojave vezane za vakcinisanje su vrlo rijetke. U većini zemalja regulatorni sistem za sigurnost vakcina dobro je organizovan i uključuje kontinuiranu opservaciju za moguće nuspojave.
Druga preporuka je izgraditi odnos od povjerenja sa roditeljima i pacijentima. Studije su pokazale da je vrlo važno u komunikaciji sa roditeljima i pacijentima pokazati poštovanje za njihovu zabrinutost, empatiju i svakako objasniti činjenice vezane za moguće nuspojave.
Najčešća pitanja
Dr. Begović navodi neka od najčešćih pitanja zabrinutosti koje nisu zasnovane na činjenicama, a o kojima je važno razgovarati.
„Kako da znamo da vakcine neće izazvati zdravstvene probleme u budućnosti?“
Odgovor: Bazirano na više od 50 godina iskustva u radu i istraživanju vakcina i objavljenim istraživanjima, dosad nije uspostavljena veza između vakcinacije i razvoja hroničnih bolesti.
˝Da li vakcinacija izaziva autizam?˝
Odgovor: ˝Dosad objavljene studije su pokazale da vakcinacije ne izazivaju autizam. U studiji, u kojoj se pratila pojava autizma u grupi djece koja su primila vakcinu i grupi djece koja nisu primila vakcinu, broj dijagnosticiranih sa autizmom u obje grupe je bio podjednak.
˝Da li je prirodni imunitet bolji nego vakcinacija?˝
Odgovor: Prirodni ili bolje rečeno adaptivni imunitet (koji se razvije nakon preboljele virusne ili bakterijske bolesti) je svakako jači od odbrane i imuniteta koje steknemo i razvijemo nakon vakcinisanja. Međutim, izlagati se zaraznim bolestima i obolijevanju od tih bolesti da bi se prirodni-adaptivni imunitet razvio, može potencijalno dovesti do kobnih posljedica i invaliditeta: ostećenje mozga, sljepoće, gluhoće i mnogih drugih pa čak i smrtnog ishoda. Sa druge strane, ako je vaše dijete ili odrasla osoba u vašoj porodici izložena bolesti poslije vakcinacije, opskrbljena je zaštitnim sistemom koji će se boriti protiv infekcije i prevenirati komplikacije. Dodatno, neke vakcine kao što je HPV vakcina, ne samo da sprječavaju bolest, one sprečavaju razvoj karcinoma (u ovom slučaju karcinoma grlića maternice).
˝Da li mogu dobiti bolest od same vakcine?˝
Odgovor: Većina vakcina ne sadrži "živi" mikrorganizam i ne izaziva bolest. U slučaju tzv. "živih" vakcina (mikroorganizam je oslabljen do te mjere da nije opasan) one ponekad mogu, ali rijetko, izazvati vrlo blage simptome (nekoliko tačkica koje liče na osip, blago povišenu temperaturu i sl.). To ne bi trebalo biti zabrinjavajuće, to ustvari znači da vakcina "radi". Osobe sa oslabljenim imunim sistemom (zbog određenih bolesti ili lijekova koje primaju) moraju se posavjetovati sa svojim ljekarom, da bi dobile odgovarajuće preporuke o rasporedu vakcinacija koje im se preporučuju jer može biti specifičan za njihovo zdravstveno stanje.
- Prevladavanje oklijevanja prema vakcinama zahtijeva angažman zdravstvenih stručnjaka, transparentnu komunikaciju i pouzdane informacije - naglasila je u razgovoru za Fenu članica Bosanskohercegovačke američke akademija umjetnosti i nauka (BHAAAS) i osnivačica portala Znanjem do zdravlja prof. dr. Vedka Begović.
