Profesor Milivoj Subakov proveo je radni vijek u svojoj Tuzli. Zdravlje koje je neumorno "sijao" po oboljelim ostalo je prevelik zalog da ga se pamti i upamti još puno godina nakon odlaska u penziju. Međuljudski odnosi što ih je brižljivo njegovao podigli su profesorov lik i djelo na pijedestal, teško doseziv ljudima u bijelom.
Pedagoški neurološki rad i odgajanje brojnih generacija budućih medikusa izvodio je briljantno, utirući puteve usvajanja i osvajanja učenja i nauke. Emanirao je prijeko potrebnu pristojnost i gospoštinu svima onima koji su pažljivo pratili njegove korake. Tih i nenametljiv, a raskošan i znan, plijenio je sve širom Bosne i Hercegovine, ali i od Triglava do Đevđelije.
Prelaskom u vojvođanske ravnice nije se udaljio iz naših misli i sjećanja; odlaskom u bolji svijet približio se našim srcima i osjećanjima. Proći će puno vode Solinom i Jalom, Tisom i Dunavom, prije nego se rodi i traje takav bard.
Sahrana je u srijedu, 24. aprila u 12.45, na Gradskom groblju u Novom Sadu.
S tugom i poštovanjem,
Kolektiv Klinike za neurologiju
Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla
