Ansambl „Iskre“ jedan je od najdugovječnijih ansambala u Tuzli. Nastao je prije pedeset godina, kao sekcija tuzlanskog Doma mladih. U pola stoljeća povijesti ovog ansambla stalo je mnogo toga, od diskografskih izdanja nastalih u vrijeme bivše države, do izuzetnih nastupa diljem Europe.
Posebnu energiju koju nosi dvadesetak dama osjeti svatko tko s Iskrama provede određeno vrijeme. Ansambl danas vodi profesor Jasmin Brašnjić, koji ističe da je za njega velika čast i odgovornost stati ispred ansambla koji postoji pet punih desetljeća.
„Biti umjetničkim rukovoditeljem ansambla „Iskre“ je, s jedne strane, prekrasno, jer provodite kvalitetno vrijeme sa divnim damama, koje vam poprave i najteži dan. S druge strane, velika je to odgovornost. Biti jedan od nasljednika legendarnog profesora Slavka Jovića, koji je postavio temelje ovog ansambla je za jednog umjetnika velika obaveza. Iskre su ansambl koji, iako je amaterski, ima sve karakteristike istinskih profesionalaca. S njima je užitak raditi i nadam se da će ta naša međusobna povezanost potrajati što duže“, kaže profesor Brašnjić.
Sve je počelo 1974. godine, kada su imali više od stotinu članica zbora i tridesetak članova orkestra. Snimili su tri LP ploče. Osamdesetih godina im se pridružila i Jasmina Isabegović. Kako sama ističe, njen angažman u Iskrama kreirao je neke od najljepših uspomena u njenom životu.
„U ovakvim ansamblima nastaju prijateljstva za cijeli život i ja sam jako ponosna na to. Mi smo kao jedna mala obitelj, sve radosti u životu dijelimo jedni s drugim i Iskre su posebna stranica mog života, na koju sam posebno ponosna“, ističe Jasmina.
„Mi samo radimo ono što volimo, sve ove godine. Ja sam se iskrama pridružila u osmom razredu osnovne škole, 1989. godine. Tu sam bila do početka rata u BiH, a nastavila sam čim je rad obnovljen 2002. godine. Želja nam je da trajemo još dugo, jer nama „Iskre“ ne predstavljaju obavezu, već čistu ljubav. Vrijeme provedeno u ovom asnamblu, je vrijeme provedeno s prijateljima“, dodala je Azra Bektašagić, članica ansambla.
Mirjana Andrejaš u ansamblu „Iskre“ je od 1974. godine. Želja joj je da Iskre traju i da i dalje budu jedna od najljepših stranica povijesti Tuzle.
„Dok god budem mogla ja ću pjevati u Iskrama. Nadam se da će i poslije nas biti neko ko će nastaviti našu sreću. Nas je nekada bilo mnogo više, danas je mnogo teže privući mlade da svoje slobodno vrijeme žele provesti na ovakav način. Angažman u ovakvom ansamblu uopće nije obaveza, mi to ne doživljavamo tako, već kao istinsku ljepotu druženja uz pjesmu.“
U pet desetljeća stalo je mnogo. Stale su ljubavi, prijateljstva, radosti, tuge. A stalo je prije svega mnogo dobre energije poslane publici kroz glazbu. „Iskre“ krase umjetničku scenu Tuzle već punih pedeset godina. Istinski su glazbeni trag u vremenu i zaslužuju da se o njima govori i generacijama koje dolaze.
B.P.
