Pitali smo dr.sc. Admira Čavalića, predsjednika Odbora za Ekonomsku i finansijsku politiku u Parlamentu FBiH: Šta zabrana rada nedjeljom prodajnih objekata znači u praksi u Tuzli?

Približava se dugo najavljivana neradna nedjelja (17.11.). Šta to znači u praksi, kako će se odraziti na radnike, kako će to izgledati u Tuzli, pitali smo dr.sc. Admira Čavalića, predsjednika Odbora za Ekonomsku i finansijsku politiku u Parlamentu FBiH.

Tuzlarije

Prošli mjesec je usvojen Zakon o unutrašnjoj trgovini FBiH. Pošto sam kao federalni zastupnik i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku bio direktno uključen u priču oko ovog zakona, imam određenih saznanja koja mogu pomoći kako bi se razumjela nova realnost u vezi sa članom 18. ovog zakona tj. “neradnom nedjeljom” odnosno tačnije “zabranom rada prodajnim objektima”.

Poslao sam ukupno 62 amandmana na ovaj Zakon, Vlada FBiH je na kraju prihvatila 9. Zakon je efektivan od ovog mjeseca i prva “neradna nedjelja” nas očekuje 17. novembra.

Ovo nije “neradna nedjelja”

Prije svega zašto stavljam pojam neradne nedjelje u navodnike? Zbog toga što to jednostavno nije neradna nedjelja. Neko može 100, 1.000 i više puta ponavljati da nešto jeste, ali ako to zaista nije, onda neće ni biti. To je uostalom priznao i nadležni ministar. Neradna nedjelja se može urediti Zakonom o radu FBiH, što je potvrdilo i Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH.

Neradna nedjelja se ne može uvesti Zakonom o unutrašnjoj trgovini FBiH. Zašto? Pa jednostavno jer to nije u opisu nadležnosti ili mogućnosti datog ministarstva. Dozvolite da još plastičnije objasnim. Jedino što Ministarstvo trgovine FBiH može uraditi jeste urediti radno vrijeme, ali samo objekata, ne i radnika (to radi Ministarstvo rada i socijalne politike kroz određene zakone koji regulišu rad). Regulacija rada prodajnih objekata je ustvari ono što se i uradilio, a što pojedini populistički zovu “neradna nedjelja”.

Zabranjen je rad prodajnih, naglašavam prodajnih (ne svih ostalih) objekata trgovine. Nije zabranjen rad skladišta, distributivnih centara ili drugih logističkih objekata npr. koji su također dio trgovine. Dalje, kada govorimo o prodajnim objektima, isti će biti zatvoreni ali to ne znači da poslodavac ne može angažovati radnika da obavlja neke poslove unutar prodajnih objekta - inventura, slaganje robe, čišćenje, priprema za ponedjeljak i slično, sve je to moguće raditi. Zapravo, svi u FBiH mogu raditi tokom nedjelje bez ikakvih problema, međutim samo ne smiju kao trgovci prodavati. Opet i to nije potpuno tačno jer zakon predviđa niz izuzetaka. Tako će radnici na benzinskim pumpama, pekarama, kao i oni u dragostorima koji rade 24 sata (imamo ih u Batvi i na Bulevaru), raditi. Također i cvjećare, te kiosci u okviru naše glavne autobuske stanice. Naravno da će raditi i ugostiteljski objekti, kladionice i svi ostali mogući objekti - npr. frizerski saloni, druge uslužne djelatnosti, proizvodnja i slično. Vrlo bitno: pijace u Tuzli nastavljaju normalno raditi.

Tuzlanski scenarij

Dakle, da sumiramo šta se može desiti i šta je realno očekivati za Tuzlu. Prije svega svaki radnik u FBiH, ali i Tuzli, može bez problema biti angažovan od poslodavca da radi nedjeljom. Jedino što ne smije raditi jeste na nekim prodajnim mjestima. Tržni centri u Tuzli mogu raditi jer oni izdaju prostor. Koliko imam informacija neki tržni centri u Tuzli su odlučili da rade, a neki ne. Unutar tržišnih centara mogu raditi food corneri tj. ugostitelji, kino, cvjećare, pekare i svi oni koji spadaju izvan trgovinskih djelatnosti i izuzeća. Za radnike vrlo bitna informacija - ako je npr. neki butik ili trgovina zatvorena, to ne znači da radnici ne mogu biti unutar objekta i raditi, a što je jučer i potvrdio nadležni ministar. Kod rada apoteka postoji opravdana konfuzija jer su se nenamjerno zaboravile navesti kao izuzeća u zakonu. Kasnije se improviziralo objašnjenjima pa tako sve apoteke u Tuzli koje imaju rješenje o radu tokom svih dana u sedmici mogu nastaviti tako raditi. Može dežurna svakako, ali shodno Ministarstvu trgovine ovo je lex specialis tako da i svaka apoteka koja nije dežurna, a ima navedeno u rješenju da može raditi i nedjeljom, nema problema da radi.

Negativni efekti

Naravno, moguć je niz negativnih efekata shodno iskustvima nekih gradova i opština u Bosni i Hercegovini, ali i država poput Hrvatske ili Mađarske koja je ukinula ovu mjeru nakon godinu dana implementacije. Prije svega vjerovatno je da će prodajni objekti duže raditi tokom ostalih dana, naročito subote. Ovo znači da će neki radnici umjesto u 20:00, 21:00, moguće ići kući oko 22:00, 23:00 i slično. Već ove sedmice smo imali slučaj jednog poznatog tržnog centra u Sarajevu koji je produžio radno vrijeme ostalim danima. Također, subota će vjerovatno biti “mrtva glava” - kako za potrošače, tako i za radnike.

Jednostavan je razlog zašto je tako. Većina radnika u FBiH radi pet dana u sedmici i u ovom slučaju (u nedostatku nedjelje) subota ostaje jedini dan za velike podmire. Postoji opravdana briga u vezi sa otkazima radnicima. Otkaze će uglavnom prvi uručiti mikro i mali trgovci. Neko ko ima 6 zaposlenih će možda nastaviti sa 5. Neko sa 3 zaposlena će prebaciti teret 6 dana rada na 2 itd. Neki će ugostitelji koji rade u tržnim centrima morati smanjiti broj radnika. Sa druge strane, očekuju se dodatna zaposlenja u nekim drugim oblastima trgovine poput benzinskih pumpi, pekara, cvjećara i dragstora koji rade 24 sata. Za očekivati je da će se povećati prodajni asortiman nabrojanih (u Hrvatskoj se nakon ove mjere počeo praviti hljeb na benzinskim).

Vjerovatno je također, da će još više prodavnica u Tuzli postati dragstori koji rade 24 sata (konkurencija za staru ekipu “pod Zenicom”). Kada je riječ o potrošačima moguće je očekivati da će više ići u druge gradove da vrše nedjeljnu kupovinu - Doboj u kojem se otvara veliki retail park, Brčko distrikt, moguće i Orašje koje planira podnijeti zahtjev za izuzećem u FBiH itd.
Svi ovi negativni efekti će se multiplicirati i naglasiti tokom ljeta tj. kada u Tuzlu dolazi dijaspora. Pitanje je da li naša trgovačka infrastruktura može podnijeti toliki pritisak.

Ko je dobitnik, a ko gubitnik?

Iako se na prvu čini da su radnici dobitnici, osjećaj dobitka će trajati do tri mjeseca. Onda dolaze otkazi za neke, produžen rad, prekovremeni neplaćeni rad i frustracije zbog povećanog posla subotom. Neki radnici još uvijek misle da će ovako dobiti 2 slobodna dana ali realnost je takva da ovo samo znači da nedjeljom moraju odmarati. Svi ostali dani (p)ostaju radni. Neki će morati promjeniti posao ili zatvoriti isti. Naravno, za očekivati je da će nekome ova mjera goditi - vjerovatno radnicima koji rade 20-30 godina u trgovini i koji žele promjenu u vezi planiranja odmora. Gube i oni radnici kojima se nedjelja plaćala više ili čak duplo u nekim trgovinama. Sada nema te mogućnosti. Možda najveći gubitnici su mikro i mali trgovci, posebno oni koji rade u tržnim centrima i koji su bazirali svoj koncept poslovanja na monopolu lokacije. Slično vrijedi i za pojedine ugostitelje. Pitanje je da li će tržni centri imati interesa da ostanu otvoreni samo kako bi neki ugostitelji radili. Drugo pitanje je da li bi neko išao maksuz u tržni centar, parkirao i popeo se na sprat samo kako bi popio kafu ili ručao. Pravi dobitnici ove mjere su oni koji su najviše lobirali za nju - veliki trgovački lanci kojima nedostaje radne snage. U posljednjih par godina koliko god bila mala plata u trgovinskom sektoru ipak je imala najveći trend rasta. To je rezultat činjenice da nedostaje radnika u trgovini. Ti radnici su stvarali izuzetan pritisak na poslodavce - “ili veća plata, odmor itd. ili idem dalje”. Zbog toga su neki trgovački lanci odlučili sami da ne rade nedjeljom jer nema radnika da pokriju smjene. Neki drugi su pak izlobirali član 18. Zakona o unutrašnjoj trgovini za sebe i tako vještački smanjili potražnju za radom. Sada se radi 6 umjesto 7 dana u prodaji tako da treba manje radnika, što automatski znači da je pregovaračka moć opet izuzetno jaka na strani poslodavca. Ako zatraži veću platu ili pak stolicu, bolje uslove rada i slično, sada radnik može dobiti odgovor “dobio/dobila si nedjelju!”.

Umjesto zaključka

U osnovni desio se klasični slučaj “socijalizacije” problema, gubitka velikih na račun malih, radnika i svih ostalih. Par trgovačkih lanaca je odlučilo riješiti svoj problem sa nedostatkom radnika na način da preko zakona (a ne kolektivnim ugovorom kao što svi ostali rade) nametne zabranu - ne zabranu rada, već zabranu nekih, tačnije njihovih prodajnih objekata. Društvo, ekonomija i svi ostali će preživjeti, samo u gorim, odnosno dosadnijim uslovima.

Zahvaljujemo se Čavaliću na pojašnjenju, a naredni mjeseci će pokazati rezultate implementacije zakona u praksi, ostaje da sačekamo i vidimo njegove dobre i loše strane.

Sabina Mešić

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI