Svjetski dan djece dan je kojim se obilježava usvajanje Konvencije o pravima djeteta. Danas, 20. novembra 2024. godine je trideset pet godina kako je usvojena Konvencija o pravima djeteta. Mnoge zemlje su potpisnice, ali nažalost sve veća su kršenja dječijih prava.
Djeca su naša budućnost-pa brinemo li kakvu ćemo budućnost imati?
Ratovi i ratna stradanja, promjene nastale brzim promjenama klimatskih uvjeta, sve veća migracijska kretanja, izloženost i nezaštićenost djece od „internetske buke“, siromaštvo ... trebaju sve nas odrasle, a posebno one koji su u poziciji odlučivanja i donošenja odluka osvijesti da je „pet do 12“ za spas djece-spas budućnosti.
Prava djece su ljudska prava. Neotuđiva su i univerzalna. Svjedoci smo da se o pravima djece malo ili nedovoljno zna, a najčešće nejasnoće dolaze iz pogrešnih interpretacije koje zanemaruju, negiraju dječija prava ili značaj njihovog postojanje dovode u pitanje.
U svijetu brzih dotoka informacija, svijetu koji se mijenja ne u danu već u sekundama trebamo svi poduzeti korake kako bi stvorili svijet po mjeri djece.
Zdravo dijete je sretno dijete, dijete koje je zbrinuto, ima ljubav i podršku.
Zar nije lakše učiniti dijete sretnim danas nego sutra „popravljati“ nesretnog čovjeka?
Djeca zaslužuju da se čuje njihov glas, osluškuju potrebe, prepoznaju emocije, DA SE POŠTUJU DJEČIJA PRAVA.
Za početak pogledajmo dijete u oči, saslušajmo šta ima da kaže, pitajmo se da li smo ga razumjeli ...
Dijete želi da kaže,
ali želi da ga se sasluša, razumije ...
Sekcija Dječija prava JU Osnovne škole „Husino“ Tuzla tokom cijele školske godine radi na osvještavanju djece o svojim pravima, ali i obavezama, promiče kulturu nenasilja i mira, borbe protiv svih vrsta diskriminacije i govora mržnje.
Učenici su putem vođene diskusije razgovarali o emocijama, potrebama, svojim pravima i obavezama i navodili najčešća kršenja prava djece. Zajednička poruka je da djeca žele MIR, da nijedno dijete više ne nastrada u vihoru rata ... da svako dijete treba podršku i ljubav, porodicu, pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, sigurnost ...
Za roditelje učenika održana je edukativna radionica kako bi savladali vještine nenasilnog komuniciranja, razvijali emotivnu pismenost kod djece, osvijestili potrebu unutarnjeg mira. Kada smo mi dobro onda je i naš odnos prema djeci i drugim osobama bolji. Prvi korak u promjenama svijeta je korak samopomoći.
Mi učitelji drugo smo krilo uz porodicu koji ih pripremamo za let - za život i sve što on nosi. Zadaća i odgovornost je velika jer djeca trebaju izrasti u velike i dobre ljude. Naučimo slušati šta žele reći ...
Likovni radovi učenika nose jasne poruke ...
Šta čekaš, veliki svijete?
Poslušaj šta ti kaže dijete!
Amela Petričević
Sekcija dječija prava
JU OŠ „Husino“ Tuzla
