Jedanaest žena ubijeno je u Bosni i Hercegovini u protekloj godini. Jedanaest puta smo upozoreni da su neophodna konkretna i hitna rješenja. No, nadležni još nisu reagovali, barem ne adekvatno.
Udarne vijesti 2024, ali ne i alarm za sistem. U knjigu statistike upisano je još 11 imena žena koje su postale žrtve propusta sistema i rupa u zakonu koje nikako da budu zakrpljene. Niskim kaznama poručuju nadležni da niti čuju niti žele da čuju. Pa je tuzlanski policajac Elvis Ćustendil prvostepenom presudom za ubistvo Amre Kahrimanović kažnjen sa 25 godina zatvora. Njena porodica smatra - nedovoljno.
„Imao sam mrvicu nade u razgovoru s advokatom i prijateljima i bio sam ubijeđen da će dobiti ne manje od 35 godina“, kaže Nedžad Kahrimanović, brat ubijene Amre Kahrimanović.
Niske kazne, građani na ulicama nezadovoljni radom nadležnih i nadležni - s povezom na očima da ne vide ni svoje propuste, ni moguća rješenja. Uzalud apeli, uzalud molbe, uzalud brojni protesti. I inicijative, jedna za drugom, za uvrštavanje femicida u Krivični zakon. Za nerad se uvijek pronađe po neko opravdanje.
„Postojeći zakonski okvir pruža izuzetno dobro zaštitu žena kad je u pitanju femicid, jer je ubistvo iz mržnje već obuhvaćeno Krivičnim zakonom i predviđa kazne od deset godina do dugotrajnog zakona. Posebno izdvajanje femicida bi, faktički, prestavljalo dupliranje te vrste kaznenog djela“, objašnjava ministar pravde FBiH Vedran Škobić.
Za sada od Vlade Federacije samo Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koji u nekoj ladici skuplja prašinu dok ne bude u parlamentarnoj proceduri.
„Vidjet ćemo kad nam dođe prijedlog izmjena Krivičnog zakona kako to vidi Ministarstvo pravde, ali sam sigurna da će se u Parlamentu provesti argumentirana diskusija na koji način da to definišemo kako bismo konačno ispunili ono na šta nas obavezuju međunarodno ratificirane konvencije“, ističe Alma Kratina, predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova FBiH (DF).
Konvencije za sada samo slovo na papiru koji smo potpisali i na njega zaboravili. Prevencija nam je, također, strani pojam. Zbog tromosti i propusta u sistemu, umjesto reakcije samo brojimo žrtve.
„Kakva prevencija, šta se radi na prevenciji u Bosni i Hercegovini? Mi radimo samo na posljedicama. Upozoravao sam da će nam se desiti, da smo oguglali na zločin. Čini mi se da se to dešava i da polako na ubistvo samo kažemo da je to još jedno“, navodi sociolog Vladimir Vasić.
Još jedno, pa još jedno i tako od Amre Kahrimanović ubijene u februaru do žene ubijene u Ključu samo nekoliko dana prije nove godine izbrojimo do 11. A dok mi samo brojimo, porodice žrtava računaju koliko pred zakonom vrijede životi njihovih majki, sestara, kćerki.
Pita se to i Sevda Kadić, majka Alme koju je suprug ubio 2021. godine, a za čije je ubistvo krajem 2024. godine kažnjen drugostepenom presudom Vrhovnog suda Federacije kaznom od 20 godina. Izostavljajući riječ dugotrajni, Kantonalni sud izrekao je prvostepenu presudu od 35 godina, što je prema Krivičnom zakonu Federacije nepostojeća kazna. Jedna riječ smanjila je kaznu počinitelju i konačno ubila vjeru Almine majke u pravdu.
„Meni nije čudo da ga sad puste. Tih 35 godina presude Kantonalnog suda, nikad nisam povjerovala u to, niti vjerujem. Više nikome ne vjerujem nakon svog djeteta“, kaže Sevda Kadić.
Društvo bez vjere u nadležne i snage da se za pravdu izbore, nadležni slijepi i gluhi za probleme društva i novinski članci koji upozoravaju na propuste. Jedanaest žrtava u 12 mjeseci 11 su alarma za sistem, koji je neko odlagao, a neko prespavao.
Emina Smajlović
