Na sjednici Komisije za istinu o Tuzli ´92-´95, u vezi izjava o navodnom pokušaju proglašenja autonomije u Tuzli 1992. godine, usvojeni su sljedeći
Z A K LJ U Č C I
Komisija za istinu o Tuzli ´92-´95, nakon pregleda dostupnih historijskih izvora, svjedočanstava i analiza iz perioda rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), donosi sljedeće zaključke u cilju suprotstavljanja reviziji historije. Ovi zaključci se fokusiraju na tvrdnje političkih aktera i određenih medija o navodnom pokušaju proglašenja autonomije u Tuzli, uspoređujući je sa slučajem Fikreta Abdića, te naglašavaju ulogu Tuzle kao ključnog stuba države Bosne i Hercegovine.
1. Nema dokaza za pokušaj proglašenja autonomije u Tuzli tokom rata. Pregled historijskih dokumenata i analiza pokazuje da Tuzla nije poduzela korake ka uspostavi autonomnog statusa sličnog onome u drugim regijama. Umjesto toga, grad je ostao integralni dio centralne vlasti Bosne i Hercegovine, održavajući multietničku strukturu i otpor prema separatističkim tendencijama. Tvrdnje o autonomiji predstavljaju revizionistički pristup historije u režiji političkih aktera i određenih medija koji nije podržan činjenicama, već isključivo služi manipulacijama nakon rata.
2. Usporedba Tuzle sa Fikretom Abdićem je neosnovana i pogrešna. Fikret Abdić je 1993. godine proglasio takozvanu “Autonomnu Pokrajinu Zapadnu Bosnu” u Velikoj Kladuši, što je dovelo do sukoba sa prodržavnim silama u Krajini i sukoba sa centralnom vladom u Sarajevu. Za razliku od toga, Tuzla nije pokazala slične separatističke ambicije; grad je bio poznat po otporu etničkom čišćenju i očuvanju jedinstva unutar državnih okvira Bosne i Hercegovine. Ova usporedba predstavlja pokušaj revizije historije od strane političkih aktera i određenih medija kako bi se diskreditirala uloga Tuzle, bez ikakvih povijesnih paralela.
3. Tuzla je tokom rata bila bedem države Bosne i Hercegovine. Kao multietnički centar, Tuzla je služila kao ključni ekonomski, kulturni i strateški stub u odbrani državnog integriteta. Grad je održao solidarnost među Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalim etničkim grupama, suprotstavljajući se nacionalističkim podjelama i etničkom čišćenju koje je bilo rasprostranjeno u drugim dijelovima zemlje. Ova uloga Tuzle kao "bedema" potvrđuje se kroz očuvanje civilnog života i otpora agresiji, čime je doprinijela opstanku Bosne i Hercegovine kao cjelovite države. Tuzla je primila i zbrinula na desetine hiljada izbjeglica koje su bile rezultat agresorske politike, pokazujući time svoju potpunu humanu stranu usred ratnih strahota.
4. Odluke u Tuzli su često donosene zajednički od strane svih političkih aktera. Lokalna uprava u Tuzli karakterizirala se suradnjom između različitih etničkih i političkih grupa, uključujući Bošnjake, Hrvate, Srbe i ostale, što je omogućilo očuvanje ne-nacionalističke politike usred rata. Ovo zajedničko donošenje odluka, uključujući upravljanje resursima i odbranu, suprotstavlja se revizionističkim tvrdnjama o separatizmu i ističe Tuzlu kao model inkluzivnosti u kriznim vremenima.
Ovi zaključci pozivaju na očuvanje objektivne historije i upozoravaju protiv političke i medijske instrumentalizacije prošlosti koja može ugroziti međusobno povjerenje unutar probosanskih snaga u Bosni i Hercegovini. Komisija preporučuje daljnje istraživanje i edukaciju kako bi se suprotstavili revizionizmu. Osim političkih akcija, Grad Tuzla i Gradsko vijeće će u budućnosti biti primorani da pokrenu i sudske sporove protiv navedenih kleveta.
Predsjednica Komisija:
Ana Pejić, BA prava
