Zbirka poezije Želim njega, glupana, u izdanju Centra za kritičko mišljenje i portala Tacno.net, već pri samom naslovu izaziva nelagodu, ali i znatiželju. Ta nelagoda, kako je za FENA-u rekao autor Jasmin Porobić, nije slučajna. Ostavljena je kao ulaz u knjigu koja ne pokušava da se dopadne, nego ponudi iskrenost svakom čitatelju. Naslov je, pojašnjava autor, nastao kao rečenica koju je u jednom trenutku smatrao „previše neugodnom“ da bi nosila cijelu zbirku ali je upravo u toj neugodnosti prepoznao njenu snagu. Funkcionira kao svojevrsni refren knjige, tonalni znak koji okuplja fragmente i podsjeća na često ponavljanje grešaka u životu.
Naslov knjige Želim njega, glupana zvuči istovremeno kao priznanje i kao vapaj. Na samom početku intervjua, autor pojašnjava kakav je bio put do njega i koje mjesto zauzima u strukturi zbirke.
“Naslov se pojavio kao iskren i neposredan izraz koji mi je u jednom trenutku djelovao previše neugodno da bi postao naslov. Međutim upravo ta neugoda daje mu snagu i pokazuje da knjiga neće nuditi uglađena objašnjenja nego priznanja i propuste“ ističe Porobić. “U strukturi zbirke naslov je tonalni znak, okuplja fragmente i podsjeća na često ponavljanje grešaka ali i na upornost osjećaja koji se stalno vraća. On djeluje kao refren koji ne kaže sve ali jasno postavlja atmosferu za ono što slijedi“.
Na konstataciju da se u knjizi pojavljuje samo jedno lično ime, Džana, postavlja se pitanje “Ko je Džana“ i zašto baš ona dobija to jedinstveno mjesto?
“Džana je prva pjesma i jedino lično ime u naslovu. Nekada je imala drugi naslov. Ona je stvarna osoba, tu iz grada, ima i prezime“, pojašnjava autor. “Njeno pojavljivanje u knjizi ne treba čitati biografski. Ona je prije svega platonska inspiracija i znak da iza svake pjesme stoji složen odnos stvarnosti i fikcije. U tom spoju, elementi stvarnog i izmišljenog ne stoje odvojeno, preklapaju se i međusobno nadopunjuju do tačke u kojoj ih više nije moguće jasno razlučiti. Zadržavanje imena služi upravo tome da se ukaže na tu “neodgovorivost”, na činjenicu da poezija ne duguje objašnjenje o tome šta je „zaista bilo“, nego stvara prostor u kojem se iskustvo i imaginacija spajaju u jedinstven izraz“, smatra Jasmin Porobić.
Govoreći o glasovima u zbirci, koji su često neodređeni, promjenjivi i lišeni jasnih rodnih granica, ističe da je takav pristup bio potpuno svjestan izbor. Smatra da bi strogo rodno označavanje suzilo prostor pjesama i učinilo ih doslovnijim nego što je želio, jer emocije rijetko dolaze uredno raspoređene ili jasno imenovane. Zato mu je bilo važno da glas ostane pomičan, povremeno neuhvatljiv, ostavljajući čitaocu slobodu da se u njemu prepozna bez osjećaja da ulazi u tuđu, unaprijed definiranu ulogu. U toj poetici, naglašava autor, emocija ima jasnu prednost nad identitetom.
Pišući o zreloj muškoj ranjivosti koja prožima pjesme lišene patetike, kaže da je ton gradio isključivo polazeći od emocije, bez naknadnog „uljepšavanja“ ili uklanjanja onoga što bi moglo zvučati kao poza. Pisao je ono što osjeća, oslanjajući se na osjećaj za jezik, ali svjesno izbjegavajući pretjeranu dramatizaciju. Zanimali su ga sitni, gotovo nevidljivi trenuci, zakašnjele reakcije, pogrešne riječi i propuštene prilike. Autentičnost muških emocija danas, vidi u odustajanju od glume snage i u spremnosti da se vlastita nesigurnost prihvati bez opravdavanja.
Na našu konstataciju da pjesme sadrže brojne motive gradova i urbanih prostora, nameće se pitanje koliko ti motivi utiču na ton knjige i daju li joj kosmopolitski prizvuk?
“Inspiracija ne dolazi samo od ljudi. Ulice, prolazi, kafići, noćni tramvaji i kratki susreti u tim gradovima oblikuju emocionalni pejzaž pjesama“ mišljenje je autora. “Volim misliti da upravo ti urbani motivi daju knjizi kosmopolitski prizvuk, nose poruku o poštivanju različitosti i sveopštoj potrazi za mjestom živjeljnja koje nije nametnuto rođenjem nego životnim izborima. Motivi gradova i simbolički nose poruku o putovanju, jer život i jeste putovanje na vječni istok “ zaključuje Porobić
Osvrćući se na uticaj digitalne intime i savremenih oblika komunikacije na poeziju, Porobić kaže da digitalna komunikacija snažno mijenja način na koji danas doživljavamo bliskost. Kratke poruke, pauze između odgovora i tišina nakon oznake „viđeno“ postali su sastavni dio emotivne svakodnevice, pa su se neminovno preselili i u njegove stihove. Neke pjesme, priznaje autor, gotovo su prenesene iz inboxa, što se odrazilo na njihovu formu kroz fragmentarnost, prekide i nedorečenost. Tehnologija danas bitno utiče ne samo na emocije, nego i na način na koji čekamo, tumačimo i prešutno komuniciramo.
Na pitanje kome je zbirka Želim njega, glupana prvenstveno namijenjena, Porobić ističe da knjiga nije zamišljena kao zatvorena ili elitistička ali da traži strpljenje od čitalaca. Emotivno zreliji muškarci i žene, koji su prošli kroz gubitke, pogreške i pokušaje razumijevanja, lakše će prepoznati nijanse i tišine u stihovima. Oni koji traže brz efekat ili jasne poruke, teže će doprijeti do njene emotivne suštine. Autor vjeruje da svako ko joj pristupi bez unaprijed postavljenih očekivanja može pronaći vlastiti ulaz u knjigu, koja će tokom naredne sedmice biti dostupna u knjižarama Buybook i na portalu Tačno.net.
