Vijećnik Admir Hasanbašić (Tuzlanska alternativa) na redovnoj sjednici Gradskog vijeća Tuzla Službi za komunalne poslove, izgradnju i poslove mjesnih zajednica podnio je inicijativu za dodjelu gradskih parcela na korištenje JKP „Komemorativni centar“ Tuzla, radi formiranja i uređenja mjesnog mezarja za potrebe stanovnika mjesne zajednice Tušanj.
Vijećnik Hasanbašić u obrazloženju je naveo:
Poznato je da deponija „Desetine“ već dugi niz godina stvara ozbiljne negativne posljedice po stanovnike naselja Rasovac, Mandići i Piskavica. Mještani ovih naselja trpe nesnosne mirise, pojavu glodara i divljih svinja koji u kratkom vremenu uništavaju poljoprivredne usjeve. Nesporno je da, pored naselja Moluhe, upravo ova područja trpe najveće posljedice postojanja deponije.
Mještani Rasovca, Mandića i Piskavica danas se suočavaju s izuzetno ozbiljnim problemom jer je mjesno mezarje Rasovac popunjeno do posljednjeg mjesta. Posljednji ukopi izvršeni su na putnoj parceli koja se vodi kao državno zemljište, zbog čega je reagovala inspekcija, a krajnji ishod tog postupanja je neizvjestan.
Mjesno mezarje Rasovac nalazi se na zemljištu u vlasništvu Grada Tuzla i u upotrebi je više od 80 godina. Prema svjedočenjima starosjedilaca, tokom i nakon Drugog svjetskog rata, tadašnje gradske vlasti obezbijedile su dodatne lokacije za ukop na gradskim parcelama k. 2153/1 i k.č. 2155, lokalitet Jabučik.
Iako ne postoje sačuvani pisani tragovi o toj odluci, na navedenim parcelama i danas postoje vidljivi tragovi ukopnih mjesta, što potvrđuje njihovu raniju namjenu.
Imajući u vidu navedeno, predlažem da se pokrene postupak dodjele navedenih gradskih parcela na korištenje JKP „Komemorativni centar“ Tuzla, radi formiranja i uređenja mjesnog mezarja za potrebe stanovnika Rasovca, Mandića i Piskavice, pod istim uslovima kakvi važe za postojeće mjesno mezarje Rasovac.
Posebno ističem da navedene parcele Grad Tuzla nikada nije koristio, da se radi o zapuštenom zemljištu koje je u posljednje vrijeme postalo divlja deponija. Uređenje terena i ograđivanje mezarja finansirali bi sami građani, dok bi obaveza gradske uprave bila isključivo rješavanje pravnog statusa zemljišta.
Smatram da bi prihvatanje ove inicijative predstavljalo čin pravičnosti prema građanima koji decenijama trpe posljedice postojanja gradske deponije, te bi značajno doprinijelo jačanju povjerenja građana u rad gradske uprave.
S.M.
