Na posljednjem sastanku održanom uz prisustvo ministra Vedrana Lakića, premijera TK Irfana Halilagića, predstavnika H&P grupacije, predstavnika Željeznica, stečajnog upravnika Almira Bajrića i Sindikata, jasno i nedvosmisleno je poručeno da gašenje Koksare nije opcija i da ne smije biti predmet bilo kakvog preispitivanja.
Nakon tog sastanka, dešava se upravo suprotno.
Radnici Koksare su svjedoci potpunog raspada onoga što je tada javno obećano. Najavljeno je povlačenje H&P grupacije i gašenje koksne baterije - jedine takve u Bosni i Hercegovini, pa i šire u regiji. Time je direktno ugrožena egzistencija stotina radnika i njihovih porodica.
Dana 09.01.2026. godine svi vi koji danas nosite političku, institucionalnu i vlasničku odgovornost zaprimili ste naš zvanični dopis u kojem smo jasno upozorili na posljedice ovakvog razvoja događaja.
Niko se nije javio.
Niko nije došao.
Niko nije pružio ni minimum podrške.
Takvo ponašanje ne možemo nazvati drugačije nego svjesnim okretanjem leđa radnicima i prešutnim saučesništvom u gašenju fabrike.
Obaviješteni smo da će predstavnici H&P grupacije 03. ili 04.02.2026. godine doći u kompaniju kako bi saopštili konačnu odluku - da li nastavljaju s radom ili se povlače, nakon čega bi od 05.02.2026. započelo gašenje koksne baterije.
Još jednom vam skrećemo pažnju: GIKIL – KOKSARA U STEČAJU je ključna karika ovog sektora. Ako mi stanemo, za nama staju hiljade drugih radnika. To nije prijetnja - to je činjenica.
I sami ste priznali da će nakon Koksare na red doći i Željeznice, što su na pomenutom sastanku potvrdili i generalni direktor Željeznica i ministar Lakić.
Koksara je, uprkos svemu, uradila sve što je bilo u njenoj moći da posluje pozitivno i održivo. U stečaj smo poslani uz obećanja da će se proizvodnja nastaviti još godinama, da će se razvijati nova radna mjesta i namjenska industrija. Rezultat toga je:
- 200 radnika otpušteno odmah nakon podnošenja zahtjeva za stečaj
- dodatnih 50 radnika dalo otkaz zbog konstantne neizvjesnosti i psihičkog pritiska
Danas je ostalo oko 500 radnika, od nekadašnjih 750.
Ljudi koje je poslala sama H&P grupa napravili su proračune prema kojima bi kompanija mogla dostići nulu sa 75 peći, a ostvariti profit sa 85. Stalno se ignoriše činjenica da Koksara ne proizvodi samo koks, već i niz nusproizvoda: AMK, benzen, katran, sulfate i druge.
Kao izgovor se stalno navodi minus u Novoj Željezari.
Jasno poručujemo:
Koksna peć nije i ne bi trebala biti amortizer za tuđe gubitke.
To su dvije odvojene kompanije. Ako smo mi mogli izvršiti reorganizaciju i opstati, isto se može i mora uraditi i tamo.
Takozvani gubici na koje se poziva H&P grupa uzrokovani su isključivo radom s minimalnim brojem peći i lošim mješavinama uglja.
Da smo od početka radili odgovorno, s većim brojem peći i kvalitetnijim sirovinama, danas ne bismo slušali priče o "lošem koksu" i "minusu".
Sve više imamo osnovanu sumnju da je krajnji cilj ovakvog vođenja procesa dobijanje zemlje i imovine za bagatelu, gašenje proizvodnje i rasparčavanje fabrike.
podsjećamo vas:
Vi ste zemlja.
Vi imate 8% udjela u Novoj Željezari.
Imate moć.
Ako je imate, onda je vrijeme da je pokažete da zaustavite malverzacije, da primorate H&P grupaciju da ostane i radi odgovorno, i da se problemi rješavaju u svim dijelovima sistema, a ne samo na leđima radnika Koksare.
Ovo je posljednji trenutak da pokažete da stojite iza svojih riječi i odluka.
Nemamo velika očekivanja, ali očekujemo da nam nećete okrenuti leđa drugi put, kao što ste to učinili 9. januara 2026. godine.
Ovim putem posljednji put molimo da svi jasno i nedvosmisleno iznesete svoje stavove - bez obzira da li je vama i bilo kome drugom stalo do opstanka Koksare kao strateške industrije ove zemlje, ili ste svjesno odlučili da je prepustite neregulisanom tržištu i njenom potpunom gašenju. Izbjegavanje odgovora više nije opcija. Svaka šutnja od ovog trenutka nadalje smatrat će se svjesnom odlukom i preuzimanjem pune političke, institucionalne i moralne odgovornosti za posljedice koje će neminovno uslijediti.
Sindikalna organizacija Koksare
