Tuzlanska novinarka i spisateljica Enisa Alibalić naredne sedmice predstavlja svoju treću knjigu. Djelo "More, hvala ti" zaokružuje priču o životu, odnosima sa ljudima i ličnim previranjima koja u tekstovima donose univerzalne i primjenjive lekcije. Pisana sličnim, ali zrelijim stilom kao i njene prethodne dvije knjige, "More, hvala ti" je putokaz prema sebi i svakodnevni priručnik u životnim plovidbama.
Hronologija jednog sazrijevanja
Knjiga „More, hvala ti“ je djelo od kojih tristotinjak stranica u čijim se dubinama nazire hronologija jednog sazrijevanja. Iako nisu povezani jedan sa drugim, tekstovi se vezuju jedan za drugi tvoreći životnu priču sa kojom se može poistovjetiti svako ko promišlja o sebi, svom životu, odnosu sa drugim ljudima, onome što mu se kroz život dešava i ono kako razumijeva ta dešavanja.
Knjiga je nastojanje da se sve ovo shvati, prihvati i iz toga nauče lekcije, najvažnija od njih da je život dovoljno dug za sve što bismo htjeli da saznamo, spoznamo, naučimo, posjetimo, osvijestimo, kad je loše razumijevamo, kad je dobro uživamo.
„Ako smo u nekom trenutku pomislili da se Enisa Alibalić umorila i stala na Mjesečevom kamenu, svom prethodnom djelu, prevarili smo se. Put kojim je krenula sa prvom knjigom, Namaste kažem, nastavila sa drugom – Mjesečev kamen, prirodno se završava sa trećom knjigom More, hvala ti. Motiv iz prethodnih knjiga, sloboda, čini se da je pokretač putovanja kojim nas Enisa vodi. To putovanje je jasno. Ima cilj. Samo je put nepoznat i mi ga otkrivamo zajedno s njom, a individualno svako za sebe. Sloboda da pravimo svoje izbore, to je ono što nam određuje kojim putem ćemo ići.“, navodi u recenziji za knjigu „More, hvala ti“ profesorica bosanskog jezika i književnosti, Sanja Dukić.
Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja (O ljudima – o nama; Bolja strana svijeta – nas; Put prema sebi i More, hvala ti) koje govore prvo o dešavanjima i odnosima sa ljudima koji su dio tih dešavanja, onome šta se desilo i kako je to autorica shvatala, šta su joj učinila promišljanja o tome šta se desilo i šta ko misli o tome, kako se odražava na nju i kakve odnose zapravo gradi. Nastavlja se sa pronalaskom bolje strane svega što se dešava. Onda knjiga prelazi u okretanje prema sebi pronalaženjem puta do onog što je jedina relevantna istina za svakoga, ono što on misli o sebi, za čim žudi, što priželjkuje, a što je duboko pohranio u sebi ili sklonio od sebe nastojeći da vodi život u kojem neće biti drugačiji i u kojem će biti prihvaćen. Na tom putu autorica shvata da je jedino važno da prihvatimo sami sebe i gradimo sebe iz najdubljih slojeva svog bića. Knjiga završava poglavljem u kojem se zahvaljuje moru za sve spoznaje koje joj je ono omogućilo da otkrije i to ne samo more u koje gleda ispred sebe na obali ili kad zapliva, već još važnije ono more u koje svakodnevno zaranja u sebi tragajući za sobom.
„Enisin život je zapravo more. More je ovdje simbol života, onakvog kakvog ga Enisa živi. Taj život nema granice, prepun je širine, dubine, mudrosti, uzburkanih valova, ali i mira dok njime plovi. Knjiga More, hvala ti, vidjet ćemo, vodi nas kroz uspone i padove. Kroz neke od Enisinih priča osjetit ćemo valove koji nas nose naprijed, ali ćemo vidjeti i oluje koje je prolazila u kojima je to njezino more testiralo njenu snagu. U ovim tekstovima iščitavamo našu životnu svakodnevnicu, a nerijetko je taj život za svakoga od nas tajna. I more nosi tajnu života – nepredvidivost. Ne znamo šta se krije iza sljedećeg vala, ali moramo biti hrabri da plovimo dalje.“, piše u recenziji novinarke Maje Nikolić.
Za svoje djelo „More, hvala ti“ autorica ističe da je njeno najzrelije do sada i da pruža uvide u koje čitatelj može doći i prečicom čitajući ove tekstove, ali samo ako je otvoren za razumijevanje svega što život (do)nosi.
„More, hvala ti je moje prvo djelo koje sam nakon štampe pročitala od prve do posljednje stranice kao da ga nisam ja napisala, kao da prvi put čitam te tekstove i kao da ih onda kada sam ih pisala nisam duboko proživljavala. Omogućilo mi je ovo nove uvide koje sam instinktivno osjećala, ali sada i doživjela i spremna da pratim. Knjiga je hronologija sazrijevanja mene kao ličnosti, ali lako je primjenjiva na životne situacije drugih ljudi, jer svi ljudi mahom prolaze kruz život nemajući vremena da promisle o njemu na način da shvate, prihvate, zagrle i zavole sve ono što oni jesu. Ova knjiga im pruža mogućnost da zastanu, da udahnu, da sagledaju sve oko sebe prihvatajući sa razumijevanjem, da zarone duboko u sebe i pronađu ono što oni zaista jesu. Meni je pisanje jedan vid terapije, ja se u pisanju pronalazim, vraćam sebi i živim svrhovitiji život. Ako nekome ono što sam napisala pomogne na tom putu prema sebi, onda je svrha pisanja i ove knjige ispunjena.“, kaže autorica Enisa Alibalić.
Knjiga „More hvala ti“ je ilustrovana sa 50 crteža Jasmine Kovačević koja ih je uradila inspirisana tekstovima iz ove knjige. Ovo joj daje dodatnu vrijednost imajući u vidu autentičnost, jedinstvenost i mogućnost da se u tekstove zaroni još dublje.
