Često mi izađu razne priče na društvenim mrežama ali ne obraćam pažnju na ime dok me neko ne zainteresuje. Tako jučer slušam ženu koja radi sa djecom i mladima kojima treba psihološka pomoć, pa se dotakla i stalne priče o zabrani mobitela i svih drugih „ekrana“ koje se često forsiraju. Posebno je naglasila da to nije „buljenje u ekran“, nije sve bez smisla, sadržaja, zatupljujuće i slično. To je prostor u kojem se igraju, druže, komuniciraju s mnogima, zaljubljuju, prenose informacije, uče i još mnogo toga. Mobitel je daleko više od telefona, on je mnogima prozor u svijet.
Uvijek postoji neki generacijski jaz, koji je prije svega zbog nerazumijevanja. Svaka mlađa generacija ima nešto svoje što stariji kritikuju, brane, osuđuju, kao što su i njima njihovi branili.
Svaka ima svoje oblike ovisnosti, kriminala, raznih negativnih pojava, i u svakoj imamo one koji prođu odrastanje bez većih problema, postanu uspješni ljudi, daleko doguraju, i onih koji dotaknu dno života, zaglave s druge strane zakona. Tako da ono „kako je nekad bilo“ ima dvije strane medalje, lijepu i ružnu, sve zavisi od načina na koji gledamo i hoćemo li da pogledamo. Odmakom vremena se počinje zaboravljati ružno i idealizuje mnogo toga. Zanimljivi su i oni koji i sami zaborave kakvi su nekad bili pa bez pardona pričaju o suhim peticama, a na popravnom ispravljali ocjene.
Nije ni tačno da današnja djeca ne izlaze napolje, da se ne druže nikako, možda manje, na drugi način, ali se druže.
Ne mogu to shvatiti generacije koje osim lopte i lastiša nisu ni imale puno toga, na TV-u jedva koji program za djecu, pa šta će raditi nego se po cijeli dan igrati napolju.
U svemu sam za mjeru, treba paziti i na sadržaj i eventualna štetna zračenja, ali ništa nije crno-bijelo, treba dobro ući u njihov svijet da bismo ih razumjeli.
Inače, puno je onih s kojima smo dobri, bliski, a koje istinski ne poznajemo. Malo je onih za koje možemo reći „znam ga u dušu“. Ljudi su često površni i imaju poseban interes samo za one koji ih iz bilo kojeg razloga zanimaju.
Koliko je onih koji su u mladosti živjeli u hipi vremenu, kojima Woodstock nije bio samo muzički festival nego stil života, pili, drogirali se. Koliko je tih starijih prouzrokovalo patnje započinjanjem raznih ratova. I sada imamo na djelu raspad civilizacijskog društva zbog neprestanih ratova, ubijanja civila, koje režiraju famozni stariji. Zato ponavljam, nije sve crno-bijelo, puno je nijansi, i djeca koja su okarakterisana kao delikventi često su duboko nesretna bića zbog problema u porodici i okolini.
Još jedna žena me je zainteresovala pričom, govorila je o ljudima koji ne govore sa svojim roditeljima. To je puno češće nego što se misli, iz raznih razloga. Toksični roditelji koji naprave djeci traume za života. Posebno me dojmila njena rečenica da joj nedostaje mama, ali ne njena. Sve su to situacije o kojima se ne priča, problemi koji se guraju pod tepih, jer mnogi vole da su ušuškani u prividni mir i „sve je ok“, iako je situacija daleko od toga. To su situacije koje su ružne, kojih se često stide oni koji su u svemu žrtve.
Čim se držim tema koje nisu vezane za Tuzlu, znači da nema posebno zanimljivih lokalnih vijesti. Za danas je zakazana sjednica Gradskog vijeća i to u 16 sati. Kad je nisu zakazali ranije, mogli su komotno i u 20, pa da se bar malo odmorim od redovnih poslova prije Vijeća.
Vrijeme je fino, malo oblačno.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilišta - u posljednja 24 sata rođeno je 13 beba, 6 djevojčica i 7 dječaka
Vatrogasci - PVJ Tuzla je imala 5 intervencija
Hitna služba - obavljene su 263 intervencije
MUP TK - javni red i mir nije narušavan, zabilježeno je 9 krivičnih djela i 6 saobraćajnih nezgoda
