Oni su 1994. putovali dva dana i prošli kroz tunel u opkoljeno Sarajevo da bi odigrali turnir za prvog prvaka Bosne i Hercegovine u košarci.
Oni su u maju 1994. godine to zvanično i postali.
O njima je jedan Italijan, zaljubljenik u Bosnu i Hercegovinu, Gianni J Galleri, napisao i knjigu koja će svjetlo dana ugledati na jesen ove godine.
Danas su se šampioni sreli s njim i u ugodnom razgovoru uz snimke utakmce iz Sarajeva, u kojem dominiraju slike prepune male Skenderije, prepričavali događaje iz opkoljenog Sarajeva.
Nakon 32 godine, šampionska generacija Sloboda Dite se ponovo sastala uz želju i obećanje da će ovo postati tradicija koja priča istorijske činjenice. Poneka sijeda u razrijeđenoj kosi ne umanjuje šampionski sjaj koji zauvijek traje u njihovim očima.
Nekako sam baš sretan što sam imao privilegiju okupiti ih sve na jednom mjestu uz prisustvo članova porodica onih koji, nažalost, više nisu sa sa nama.
Veliko hvala Alenu Hamanu na gostoprimstvu i suorganizaciji ovog, zaista, velikog susreta zbog kojeg su mnogi prevalili po nekoliko hiljada kilometara.
Prije susreta u kojem smo se sjetili velikana uprave KK Sloboda Dite Muharema Abdurahmanovića Hare i Ismeta Berberovića Miše koji su sa svojim saradnicima pisali istoriju, obišli smo i tiha mjesta onih koji više nisu sa nama, prvog trenera prvaka Bosne i Hercegovine, Željana Pilavdžića i prvog kapitena koji je podigao šampionski pehar BiH u zrak, jednog od najboljih igrača iz Tuzle svih vremena, Senada Muminovića.
Oni su zauvijek izvezli ime grada Tuzle na košarkaškoj mapi Evrope.
Oni su moji šampioni
Elvir Bijedić
