28.06.2026. u 11:25 Obilježena 34. godišnjica ˝žive lomače˝ na Bikavcu
U organizaciji Udruženja „Žena – žrtva rata“ jučer je obilježena 34. godišnjica "žive lomače" na Bikavcu, jednog od najmonstruoznijih zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Pripadnici paravojne formacije predvođene osuđenim ratnim zločincem Milanom Lukićem, 27. juna 1992. godine, u kuću Mehe Aljića zatvorili su više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena, djece i starijih osoba, pucali u unutrašnjost, ubacili ručne bombe, a potom su zapalili kuću.
Jedina osoba koja je preživjela zločin na Bikavcu bila je Zehra Turjačanin, koja je, uprkos teškim opekotinama i ranama od gelera, uspjela pobjeći iz zapaljene kuće. Njeno svjedočenje postalo je jedan od ključnih dokaza pred Haškim tribunalom, koji je Milana Lukića osudio na doživotnu kaznu zatvora.
Ispred obnovljene kuće Aljića je položeno cvijeće te proučena dova pred duše stradalih, a sa komemorativnog skupa je poručeno da sjećanje na žrtve ne smije izblijediti sve dok ne budu pronađeni njihovi posmrtni ostaci i svi odgovorni izvedeni pred lice pravde.
Tužnu kolonu sjećanja i ove godine predvodio je Esad Tufekčić, kojem su u kući na Bikavcu ubijeni supruga i dvoje djece, dvogodišnji sin Ensar i petogodišnja kćerka Elma. Već 34 godine porodice žrtava traže odgovor na pitanje gdje su odvezeni posmrtni ostaci njihovih najmilijih.
Predsjednica Udruženja "Žena – žrtva rata" Bakira Hasečić podsjeća da je tokom ekshumacije 2016. godine u kući pronađeno tek nekoliko izgorjelih koštanih fragmenata iz kojih nije bilo moguće utvrditi identitet žrtava.
– Nažalost, do danas nije pronađena nijedna kost. Višegrad šuti i jako mi je žao zbog toga – kazala je Hasečić.
Govoreći o značaju obilježavanja godišnjice, naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Ermin Kuka, istakao je da spaljivanje živih civila predstavlja vrhunac zločina počinjenih nad Bošnjacima Višegrada te da su "žive lomače" bile dio planski organizovane kampanje progona i uništenja bošnjačkog stanovništva.
Samo trinaest dana ranije, u Pionirskoj ulici u Višegradu, na gotovo identičan način živo je spaljeno oko 70 bošnjačkih civila, među kojima i dvodnevna beba. Sudije Haškog tribunala ove su zločine opisale kao jedne od najgorih primjera nečovječnog postupanja zbog njihove izuzetne okrutnosti i brutalnosti.
Ni nakon 34 godine porodice nemaju mezar na kojem mogu proučiti Fatihu svojim najmilijima.
Na području Višegrada još se traga za 467 nestalih osoba, dok su do sada identificirani posmrtni ostaci 453 žrtve. Potraga za istinom i pravdom traje jednako dugo kao i bol onih koji su u vatri Bikavca izgubili svoje porodice.
Nakon polaganja cvijeća upriličen je vjerski program, obilazak mjesta zločina, učenje Jasina i dove u Carevoj džamiji te posjeta gradskom mezarju Stražište.
