Više od šest hiljada učesnika iz Bosne i Hercegovine, zemalja regiona i svijeta danas je iz Nezuka kod Sapne krenulo na ovogodišnji Marš mira.
Učesnici hodaju putem kojim su 1995. godine, iscrpljeni, progonjeni i izloženi zasjedama, pokušavali doći do slobodne teritorije oni koji u Srebrenici i okolini nisu ubijeni u genocidu izvršenom nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija.
Na spomen-obilježju u Srebrenici stoji broj 8.372 ... broj ubijenih čiji je identitet sa sigurnošću utvrđen. Međutim, ne treba zanemariti tri tačke koje slijede iza tog broja. Konačan broj ubijenih nije poznat, niti će vjerovatno ikada biti. Vojska Republike Srpske i zloglasni Škorpioni ubijali su nedužne ljude danima. Ubijeni u tom periodu, pred sam kraj rata, vode se kao žrtve genocida, ali su na cijelom tom području ljudi ubijani od samog početka rata.
Brojevi, slike i snimci su jezivi, neshvatljivi svakom normalnom čovjeku.
Učesnici Marša mira, umorni, stižu u Potočare, ali imaju hranu, vodu, medicinsku pomoć i šator u kojem mogu prespavati. Može se samo zamisliti kako je bilo bježati od smrti, hodati gladan i žedan po onoj žegi, ne znajući ko je preživio, a ko nije.
Mnogi su tek poslije saznali da su im ubijeni najbliži članovi porodice.
Još nisu otkrivene sve masovne grobnice. Još majke Podrinja traže istinu o svojoj djeci, a prošla je 31 godina. Još se negira genocid, i to u Bosni i Hercegovini. Još se provocira.
Prošli put kada sam bila tamo, užasno je bilo proći kroz špalir slika onih koji su ubijali – zlikovaca koje neki u Republici Srpskoj veličaju. Za njih je osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, heroj. Više od tri decenije hrane svoju mržnju, zato je jasno da se sve, nažalost, može ponoviti.
Oni koji ovih dana mogu provocirati, puštati muziku, smijati se i pisati komentare poput onog nakon dobre igre Esmira Bajraktarevića: „Zar ih nismo sve ubili?“, ubijali bi ponovo.
Na vrh glave mi je nametnuta politička korektnost, da se dobro pazi da se neko ne osjeti uvrijeđenim, jer nekima smeta priča o genocidu. Oni koji se na to vrijeđaju, za mene su u istom rangu sa zlikovcima. Sprovodili su silu nad zavezanim ljudima, djecom, starcima i ženama, a opet provociraju. Da ima pravde i poštenja, i kod nas bi se dosljedno provodili zakoni o zabrani negiranja genocida, pa bismo vidjeli ko bi bio „hrabar“ za tastaturom. Za njih imam samo jednu riječ – stoka.
Svim učesnicima Marša mira želim da sve prođe u najboljem redu i da ovogodišnje obilježavanje genocida u Potočarima protekne dostojanstveno.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilišta - Rođeno je 9 beba, 2 djevojčice i 7 dječaka
Vatrogasci - PVJ Tuzla je imala 12 intervencija
Hitna služba - obavljene su 202 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 4 puta, zabilježeno je 7 krivičnih djela i 10 saobraćajnih nezgoda
