Foto: Arhiva
Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položeni na deset tabuta, uz suze i molitve ispraćeni su u četvrtak ujutro iz Visokog, kod Sarajeva, na put do posljednjeg počivališta, Memorijalnog centra u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop.
Prije polaska ispred visočkog preduzeća "Gradska groblja", porodice žrtava i građani su učenjem odlomaka iz Kur´ana, molitvama, suzama i polaganjem cvijeća na kamion s tabutima, prekriven zastavama Bosne i Hercegovine, odali počast i ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida iz 1995. godine, genocida u kojem su jedinice pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića u masovnim ubistvima na više lokacija na području Srebrenice i okoline ubile više od osam hiljada Bošnjaka.
Planirano je da se kolona nakratko zaustavi u Ilijašu i Vogošći, te u Sarajevu, ispred zgrade Predsjedništva BiH, Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, pored pijace Markale te ispred Vijećnice.
Nakon toga će se uputiti prema Srebrenici gdje je planirano zaustavljanje ispred Gradske džamije, a potom ka Potočarima gdje će tabuti sa posmrtnim ostacima ubijenih žrtava biti dočekani u poslijepodnevnim satima.
"Da isprati sve naše ubijene u genocidu"
Osamdesetogodišnja Mursa Omerović stigla je iz Amerike da isprati posmrtne ostatke žrtava genocida u Srebrenici.
"Rodom sam iz Srebrenice, a sada živim u Americi. Ovo je prvi put da sam na ispraćaju tabuta", kazala je kroz suze.
I sama je preživjela genocid u kojem su joj ubijeni muž Sulejman i mnogobrojni članovi uže i šire familije.
"Ubijen mi je muž u genocidu, tri brata, četiri bratića, od muža amidžići, dajdžići, moja familija...", ispričala je.
Poručila je da je danas u Visokom kako bi "ispratila sve naše ubijene u genocidu".
"I ja sam bila tamo padom Srebrenice. Sve sam preživjela. Muža su mi uzeli iz ruke, odvojili. Tražili smo ga i nakon godina i godina smo ga pronašli", dodala je Mursa.
Među okupljenim je bila je Hatidža Semić iz Visokog. Kako je kazala, svake godine je tu da isprati žrtve genocida u Srebrenici.
"Tu sam da ispratim žrtve genocida. Tu smo za ubijene. Svake godine sam tu, položim cvijeće i proučim Fatihu", kazala je i dodala da se nada da će "svako dočekati da pronađe svoje dijete i da konačno nađu smiraj".
Kolektivna dženaza u Potočarima
Žrtve koje će ove godine biti ukopane bile su starosti od 20 do 56 godina. Među njima su i tri mladića koja su u trenutku smrti bila u svojim dvadesetim godinama i koji će tek sada naći svoj konačan smiraj. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani godinama kasnije iz različitih masovnih grobnica.
Posmrtni ostaci dvije žrtve pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostali žrtava ekshumirani u periodu od 2001. do 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova...
Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao svega 20 godina. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon otkrivanja masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačan smiraj će naći uz ranije ukopanog brata Jusu.
I ove godine, konačan smiraj će naći sin pored oca, brat uz brata, rođak uz rođaka... Nuko Nukić će biti ukopan u mezarju u kojem su već ukopana njegova četiri amidžića.
Deset žrtava genocida koje će biti ukopane 11. jula
Spisak sa imenima žrtava koje će biti ukopane 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari:
Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo
Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.
Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).
Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.
Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.
Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.
Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.
Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).
Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
U Podrinje identifikacionom projektu nalaze se posmrtni ostaci još deset identifikovanih žrtava za koje porodice još nisu dale saglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su zvanično identifikovane DNK metodom ali porodice još uvijek nisu pristupile onoj zvaničnoj identifikaciji.
Razlog zbog kojeg se porodice još uvijek ne odlučuju na zvaničnu identifikaciju i ukop je uglavnom nekompletnost skeleta žrtava koje su pronađene i identifikovane. Mnogi od njih biraju čekati otvaranje novih grobnica, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i ukopati kompletnija tijela svojih najmilijih.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, njih ukupno 7.566.
Genocid u Srebrenici
Pripadnici Vojske Republike Srpske i njihovi pomagači su nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine ubili više od 8.000 bošnjačkih muškaraca u nizu masovnih pogubljenja.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
