19.02.2016. u 21:03 Broj citanja: 16486 Avion iz Basela preusmjeren sinoć za Beograd Pogledajte šta posada (ne)vidi kada pri slaboj vidljivosti avion spušta na Dubrave Ko o čemu mi o prilaznoj rasvjeti Aerodroma ˝Tuzla˝
Vijest o preusmjeravanju nekih letova zbog nemogućnosti da avion sleti na Aerodrom "Tuzla" usljed smanjene vidljivosti, i nije više vijest. Ipak recimo da je i sinoćnji let iz Basela nakon dva neuspješna pokušaja spuštanja preusmjeren za Beograd. Putnici su autobusima rano jutros stigli na Aerodrom "Tuzla".
Zanimljivo je da je jutros oko 05:30 stigao i avion s kojim su sinoć putnici iz Basela sletjeli u Beograd. Riječ je o baznom avionu stacioniranom na Dubravama koji danas treba da odradi tri leta. Prvi je već odradio, putnike za Dortmund odvezao je oko 6:15, sa dvadesetak minuta zakašnjenja u polasku.
Vjerovatno će se neko upitati zašto putnici nisu sačekali u Beogradu pa i oni avionom stigli u Tuzlu. Možda bi to tako i bilo da je avion prenoćio u Beogradu ali nije. Oko ponoći je iz Beograda odletio za Budimpeštu, da bi se rano jutros uputio za Tuzlu. S obzirom da avioni ne lete prazni bez debelog razloga nema sumnje da je avion odletio u Budimpeštu da bi ga tamo preuzela druga posada.
Zašto avioni ne mogu sletjeti na Aerodrom Tuzla i kada vidljivost nije tako mala
Dva neuspjela pokušaja slijetanja i odlazak aviona za Beograd povod su da ponovo pokrenemo pitanje prilazne rasvjete Aerodromu Tuzla. Iako se o tome dosta pisalo, putnicima i onima koji ih čekaju na aerodromu ipak nije jasno zašto avion ne može da sleti i kada se čini da vidljivost i nije loša.
Krenimo redom. Na naše aerodrome, i ogromnu većinu evropskih aerodroma, avione spuštaju piloti a ne autopiloti. Imaju i oni veliku pomoć automatike koja ih navodi prema osi piste, pomaže im da "uhvate" idealne parametre poniranja prema tački slijetanja ali komande su u rukama pilota.
Oprema kojom raspolažu naši aerodromi omogućava slijetanje ako je vidljivost u smjeru piste 550 i više metara ali je za Tuzlu potrebna vidljivost bar 1000 metara. Razlog je poznat, Aerodrom "Tuzla" nema odgovarajuću prilaznu rasvjetu koja je pilotima od velike pomoći i u uslovima normalne vidljivosti, a ako je vidljivost smanjena bez nje jednostavno ne ide.
Ideju za ovaj tekst dao nam je jedan lijep video snimljen iz pilotske kabine pri noćnom spuštanju na aerodrom u Podgorici. Snimak odlično pokazuje koliko je prilazna rasvjeta korisna i u uslovima dobre vidljivosti. S obzirom da smo snimak dosta skratili, original možete pogledati na ovom linku
Iz ovog videa uzeli smo nekoliko slika i obrisali dio prilazne rasvjete, ono što je ostalo trebalo bi da odgovora prilaznoj rasvjeti kakvu trenutno ima naš aerodrom. Animacija pokazuje u sekvencama kako izgleda prilaz našem Aerodromu u uslovima dobre vidljivosti. Udaljenost od tačke dodira i visinu računali smo u odnosu na vrijeme do spuštanja što znači da se ne radi o preciznim podacima već podacima koji služe za orjentaciju. Obratite pažnju na ono što se vidi na visini 70 i 55 metara jer između njih, na visini 60 metara, pilot mora donijeti konačnu odluku da li nastavlja sa spuštanjem ili odustaje.
Posebno je zanimljiva prečka sa svjetlima lijevo. Ta svjetla pomažu pilotu da bez gledanja u instrumente zna da li ima ili nema dobar ugao spuštanja. Riječ je o specijalnim svjetiljkama koje imaju i crveno i bijelo svjetlo, a koje od njih će se vidjeti zavisi od ugla posmatranja. Ako je ugao spuštanja dobar pilot će na prečki vidjeti dva bijela i dva crvena svjetla. Ako se spušta strmije nego što treba pilot će vidjeti četiri crvena svjetla. Ako je ugao spuštanja previše blag vidjet će četiri bijela svijetla. I položaj prečke sa svjetlima je važan jer se postavlja u početnom dijelu zone slijetanja, oko 200 metara prije tačke slijetanja pa pilot i po tome može procijeniti da li će se avion spustiti unutar zone slijetanja.
U uslovima smanjene vidljivosti piloti su na mukama pri spuštanju na Aerodrom "Tuzla", praktično i ne pokušavaju da slete ako vidljivost nije veća od 1000 metara. Na uporednim snimcima pokušali smo da prikažemo šta pilot vidi pri vidljivosti 1000 metara kad se približava aerodromu koji ima prilaznu rasvjetu i aerodromu poput našeg koji ima tek trećinu potrebne prilazne rasvjete.
Na visini 60 metara, oko 1350 metara od tačke spuštanja, kada mora da odluči nastavlja li sa spuštanjem ili odustaje, pilot na našem aerodromu vidi oko 300 m prilazne rasvjete (5 svjetala u nizu), zelena svjetla na početku piste i eventualno dva reda bijelih svjetiljki na bokovima piste. Praktično vidi manje nego što pilot vidi pri vidljivosti 550 metara kada se spušta na aerodrom sa odgovarajućom prilaznom rasvjetom. Ne treba da čudi što je kod nas bilo odustajanja i pri vidljivosti 1350 metara. Ukoliko odstupanja po pravcu i nagibu nisu prevelika to se pri dobroj vidljivosti može korigovati ali pri smanjenoj vidljivosti to je lutrija koju piloti ne igraju.
U stvarnosti, kada se avion kroz maglu spušta brzinom 240 km/h, ono što se iz kabine vidi nije tako jasno kao na našoj animaciji. Zato su prilazna svjetla u dužini 900 metara od presudnog značaja za sigurno spuštanje u uslovima smanjene vidljivosti. Kašnjenje sa izgradnjom prilazne rasvjete veliki je minus za menadžment Aerodroma. Priča kako će naš aerodrom nakon izgradnje prilazne rasvjete biti jedan od najsigurnijih deplasirana je, prilaznu rasvjetu treba izgraditi što prije i ne mora biti ni najbolja ni aerodrom najsigurniji, nek bude siguran koliko i drugi.
Za kraj ove priče pogledajte još tri video snimka. Na prvom, polijetanje aviona za Beč, vidi se da aerodromska pista nije puno uočljiva iz zraka ni pri dnevnom svjetlu uz malo smanjenu vidljivost.
Drugi snimak je jedan od dva koji smo našli na netu na kojem se vidi Aerodrom Tuzla noću, taksiranje aviona od platforme do piste i uzlijetanje.
Ovaj zadnji snimak je napravila ekipa Tuzlarija 2013. godine i jedan je od rijetkih na kojem se vidi i uzlijetanje aviona snimljeno sa kalesijske strane.
