Ova srijeda bila je jedan od onih dana u kojima po ko zna koji put shvatim da sam sretna i privilegovana jer radim s djecom. Dolazim u školu s torbom punom pregledanih kontrolnih radova, pomalo zabrinuta jer im glagolski oblici ne idu baš najbolje, spremna da ih iskritikujem zbog toga ...
Ulazim u učionicu očekujući zabrinuta lica tih malih "nepoznavalaca glagolskih oblika" i, naravno, kao nebrojeno puta do sada, u našem šarmantnom 7b čeka me iznenađenje. Svi veseli, nasmijani, nimalo zabrinuti, odlučni da im ništa ne umanji važnost današnjeg dana. U rukama drže poklone spremni uručiti ih svom dragom prijatelju ili prijateljici kako bi obilježili svoj Dan prijateljstva.
Nema tog dana na popisima značajnih datuma, koje nalazimo na kojekakvim službenim kalendarima. To je dan koji su oni odlučili proglasiti svojim Danom prijateljstva i bit će to, prema njihovom planu, svaki 16-i u mjesecu... Jer, njima je prijateljstvo važno.
U njihovom odjeljenju niko se ne može i ne smije osjećati neprihvaćenim. Svi će, kao znak pažnje i prijateljstva, dobiti ponešto: slatkiš, pjesmu, pismo, zagrljaj, osmijeh... I ja se, naravno, nađoh u nizu toplih dječijih zagrljaja, obasja me svjetlo njihovih iskrenih osmijeha i nježnih riječi, osladih se i čokoladom... Pa ne može svako imati takav početak radnog dana, samo jedan prosvjetni radnik. Još ako imate sreću biti nastavnik učenicima 7b, u kojem je svaki čas novi izazov, a njihove ideje i sjaj u očima vama podsticaj, onda je ta sreća još "posebnija". Draga djeco, sretan vam vaš Dan prijateljstva.
P.S.
Djeco, u ovom tekstu ne trebate prepoznati glagolske oblike. Vi prepoznajete i njegujete mnogo važnije stvari
Vaša nastavnica