Na gradskom groblju Trnovac, u prisustvu rodbine, prijatelja i sportista obilježena je sedma godišnjica od smrti Ervina Čejvanovića (15), bivšeg kadeta FK Sloboda.
Možda i jedini san koji je Ervin Čejvanović imao bio je da postane fudbaler. Do četrnaeste godine redovno je trenirao u FK Sloboda, a onda su počeli zdravstveni problem koji su vremenom postali sve teži. Zadnje dane provodio u bolesničkoj postelji, okružen fudbalskim loptama i slobodinim dresom broj 24 koji je nekada nosio. Njegova privrženost sportu razlog je što je uz njega i sada jedna lopta, ovaj put uklesana u kamenu.
Ervin se, kao i mnoga poslijeratna generacija djece, priključio kadetima FK Sloboda. Bio je zaista divno dijete, išao je po turnejama, veselio se svakoj novoj utakmici, ali, odjednom, za vrijeme prvenstvene utakmice, Ervin je pao i od tada su uslijedile teške muke po njegovo zdravlje. Mislilo se da je sve to prolazno, njegovi roditelji su poduzeli sve kako bi se oporavio, ali od sudbine se nije moglo pobjeći.
”Od srca vam se zahvaljujem što ste danas u ovolikom broju još uvijek uz mog Ervina. Posebno hvala mojoj Slobodi koja je svake godine tu na obilježavanju godišnjice. Želim vam da osvojite i Kup i prvenstvo i da našm Ervinu donesemo taj dragocjeni pehar u Tuzlu kako bi svi konačno osjetili radost u našem gradu”, kazao je Midhat Čejvanović otac prerano preminulog kadeta FK Sloboda Ervina Čejvanovića.
Učenjem fatihe, molitvom i polaganjem cvijeća prisutni su se prisjetili preprano ugašene mladosti.
S.P.