Nemanja Stjepanović, tridesetjednogodišnji veznjak u Fudbalski klub Sloboda došao je u drugoj polovini juna 2015. godine iz Velenja, gdje je nastupao za ekipu Rudara. Karijeru je počeo u Modriči, a nastupao je i za Laktaše, Zrinjski i Kozaru i Rudar iz Velenja. Ovaj iskusni veznjak, u dresu Slobode odigrao je 22 premijerligaške utakmice i pet u Kupu BiH. U ovoj sezoni vlasnik je jednog gola, a na listu strijelaca ekipe sa Tušnja, upisao se u susretu sa Olimpikom. Devet puta je javno opomenut žutim kartonom, od čega sedam puta u BHT Premijer ligi BiH i dva puta u utakmicama Kupa. Stjepanović je u ekipu sa Tušnja došao 1. juna 2015. godine, a isti mu sa klubom iz Rudarske 2., ističe 15. juna ove godine.
Imali ste priliku, ranije igrati protiv Slobode, da li ste mogli i pretpostaviti da ćete jednog dana i zaigrati za klub iz Tuzle?
- Igrao sam ranije, dosta puta protiv Slobode. Iskreno, nisam nikada razmišljao o tome da ću jednog dana igrati ovdje. Možda sam i imao želju, ali putevi su me uvijek vodili negdje dalje od Tuzle. Ali evo sada sam tu i mnogo mi je drago što sam došao u Slobodu i što postižemo ovako dobre rezultate, jer to ovaj klub i ovaj grad sigurno zaslužuju.
Svojim golovima dali ste veliki doprinos FK Sloboda, kakav je osjećaj bio davati golove za Slobodu?
- Pa mislim da je najljepši osjećaj u fudbalu sigurno kada postignete gol. Za golove se i igra fudbal, kao i za dobre poteze. Meni je svaki put mnogo drago kada postignem gol, pogotovo sada ovdje u Slobodi kada se borimo za svaki gol i za svaki bod. Poseban je osjećaj sigurno kada ga postignem.
Da li je bilo teško priviknuti se na Tuzlu, Tušanj i crveno – crni dres?
- Što se tiče Slobode i Tušnja mogu samo da izrazim riječi hvale. U pogledu mog prilagođavanja ovdje, ja sam iskusan igrač i dosta klubova i zemalja sam prošao, tako da sam se relativno brzo i uklopio u Slobodi i na Tušnju. Svakako da je to veliki klub i velika odgovornost je igrati na Tušnju i nositi Slobodin dres. Ali evo, mi pokazujemo zašto smo dovedeni ovdje i nadam se da opravdavamo povjerenje ljudi, naravno prije svih gospodina Azmira Husića, koji nas je doveo i mi mu to vraćamo na najbolji mogući način i njemu i Slobodi i nadam se da ćemo tako i nastaviti.
S obzirom da ste vlasnik devet žutih kartona, preferirate li grubu igru na terenu?
- Što se tiče mojih žutih kartona, ja igram tu poziciju u timu koja zahtijeva takvu igru. I što bi se reklo, ja sam tu da razgrađujem protivničke napade i da pokušam da ih prekinem. Samim tim dobijam i dosta žutih kartona, ali to je moj posao na terenu, da dam uvijek svoj maksimum za ekipu.
Nastupali ste za mostarski Zrinjski, a budući da Crveno – crnim predstoji odigravanje utakmica sa “Plemićima”, gdje vidite njihovu slabost, a gdje Slobodinu prednost?
- Jeste, nastupao sam dvije godine za mostarski Zrinjski i upravo sa tom ekipom se mi sada borimo za prvo mjesto. Zrinjski je sigurno jedan veliki klub sada i u zadnjih nekoliko godina uvijek su u samom vrhu i bore za najviši plasman, što je sigurno njihova prednost, jer su navikli na to. Ali mi sada imamo odličnu ekipu u Slobodi i odlični smo kao kolektiv. Također, moram istaći da imamo sjajnu podršku naših navijača i mislim da smo sada u punom naletu kao prava ekipa. Tu sada vidim našu prednost, da nas sve to nosi, da se borimo do samog kraja i nadam se trofeja.
Namjeravate li ostati u Tuzli i braniti boje ekipe sa Tušnja, ili pak, karijeru namjeravate nastaviti u nekom od drugih klubova koji se takmiče u BHT Premijer ligi Bosne i Hercegovine?
- Meni ugovor ističe sad na ljeto i sigurno je da ove dobre igre cijele ekipe pa i mene samog u ekipi nisu ostale nezapažene, tako da ima dosta interesovanja za sve igrače. Međutim, meni je stvarno lijepo ovdje u Slobodi i predsjednik Husić je maksimalno korektan u svakom pogledu. Ja ne bi imao ništa protiv da i dalje ostanem u Slobodi i da produžim ugovor, pa da zajedno svi skupa nastavimo da se borimo i kroz evropske utakmice, koje vjerujem da će Sloboda igrati sljedeće godine.
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Što se tiče slobodnog vremena, slabo ga i imamo, jer igramo na dva fronta i maltene smo svaki drugi dan u nekom karantinu i spremamo se za utakmice. Imamo stvarno zgusnut raspored, ali u slobodno vrijeme, najviše volim sa drugarima izaći na piće i prošetati po gradu. Volim odmoriti i kući uz neki dobar film. I naravno obići familiju, ukoliko imamo malo više slobodnog vremena.
D.D.
