Gotovo svakom insanu u Tuzli, a i malo šire, poznata je situacija u rudniku "Kreka". Svi znaju u kakvom su stanju proizvodni kapaciteti, kakvo je stanje finansija, kolika su dugovanja fondovima, kolika su dugovanja dobavljačima, koji su problemi sa platama radnika itd. Da ne preuveličavamo, jer je pametnom i ovo dovoljno, sve se može svesti pod jednu zajedničku konstataciju, da je "Kreka" spala na najniže grane od postanka. Ni u drugim rudnicima nije bolje ali "Kreka" na jagodicama prstiju visi iznad ambisa.
Uprava rudnika više nema prostora da bez veće količine svježeg kapitala načini bilo kakav organizacioni, tehnološki i ekonomski manevar. Takvog čarobnjaka, a ni čarobnog štapića, nema. Ko bi sada bez vreće novca napravio bilo šta. Iza "Kreke" su godine nerada ili pogrešnog rada upravljačkih struktura, svejedno.
Radnici su postali nervozni, sumnjičavi, uplašeni za svoju sudbinu, uplašeni za svoja radna mjesta i sudbinu preduzeća, u procjepu između mogućnosti trpljenja i potrebe za olakšanjem. Rješenja nema na vidiku i što je najgore, niko nikome ne vjeruje. Radnici ne vjeruju rukovodstvu, a rukovodstvo radnicima. Autoriteti se više ne rađaju.
Sindikat se potpuno izgubio, ne zna na kojoj je strani jer je problem davno prevazišao njihov domen. Rukovodstvo, bez mogućnosti da na bilo šta utiče, vrši pritisak na radnike do granice mobinga. Onima s kopa krivi su jamaši, a jamašima oni s kopa. Pitanje je ko je koga stvorio i ko kome šta duguje? Zajedničko je da je svima kriva jadna Direkcija. Kao da su svi zaboravili onu maksimu o složnoj braći....
Kako je u takvim uslovima raditi, rukovoditi, imati proizvoden rezultate i odgovarati za sigurnost ljudi, stvarno je jednačina sa sto nepoznatih.
I dok rudnici sistematski propadju, vladajuća politička struktura za to vrijeme ponaša se potpuno nelogično i sa pozicija interesa države, čak bih rekao autodestruktivno. Vrh političkih stranaka, a napose bošnjačkih, kao najpozvanija, ovu temu još nije stavio na dnevni red. Možda jeste ali mi to ne znamo ili bolje, ne osjetimo. Za to vrijeme mali, pohlepni, bahati, nepismeni stranački kadrovi, neznalice, bez pardona, u svom ličnom interesu, i dalje dezintegriraju sve, drobeći u prah i pretvarjući sve u pepeo.
O čemu to pišem?
Priča se, da načelnik Lukavca užurbano traži ko će mu napraviti studiju o ekonomskoj opravdanosti izlaska "Šikulja" iz sastava "Kreke". Vidio je on kako to rade u Banovićima pa hoće i on, a jadan ne zna da on nije te pameti i tog kapaciteta da to provede u djelo. Ali on i dalje uporno rovari.
Po onome šta se radi na "Dubravama" i kako se ponašaju neki rukovodioci, imamo istu stvar. I Živinice hoće "svoje".
Kako se čini, plan je da svaka opšina ima svoj rudnik a Tuzla će, vjerovatno, imati svoju elektranu. Svako će raditi u svojoj političkoj zajednici a oni koji dolaze sa drugih opština će dobiti nogu, jer oni ne glasaju ovde. Bravo majstori, da ne kažem mafijo!!!
U političkom smislu, što je potpuno jasno, situacija se komplicira. Na djelu su nove unutarbošnjačke podjele i ako ovo ostane bez političke reakcije, nisam siguran da će se u tuzlanskoj termoelektrani spaljivati naš ugalj. Priznali ili ne, ljubomora i hateri su veliki.
Zadržimo se na kratko u sferi političkih odnosa.
Ako nam je u interesu država, ova naša mala i napaćena, onda bi, što je potpuno logično, politički cilj svake političke stranke trebao biti njen boljitak i prosperitet. Do sada nas niti jedna politička stranka nije uspjela ubjediti u to, uključujući i onu najveću bošnjačku. Uvijek je privatni, pojednačni, lični inters, bio iznad kolektivnog. Takva je praksa. Korjeni tog zla sežu još u period agresije na BiH. To onima koji nas ne vole i ne cijene, daje za pravo da nas kvalificiraju kao predpolitički, a ne politički narod, kako bi trebalo.
No, postavljam pitanja: Zašto se sa promjenom vlasti mijenja kompletna rukovodna struktura rudnika? Zašto se stranačka potrčkala nagrađuju rukovodnim radnim mjestima, pa onda sve do portira? Zašto je sve u službi vlasti i što dužeg ostanka na vlasti? Zašto tehnički direkor, rukovodilac mašinskog održavanja, rukovodilac elektro održavanja, šef finansija, ne treba da bude najbolji inženjer ili ekonomist? Zašto direktor treba da bude iz Srebrenika kad je onaj iz Lukvca bolji? Da li je kadroviranje po ovom receptu, teg na tasu propasti?
I tako svake četiri godine, do uspostave nove vlasti, najmanje pola godine provodimo u kadroviranju. Tenzije po stranačkoj liniji među upravljačkim i rukovodnim strukturama rastu i stvaraju loše odnose koji ruše sve stručne i moralne autoritete. a posao, što je logično, propada. Oni koji su na pozicije došli iz otuđenih centara političke moće, bez razmišljanje ispunjavaju želje svojih političkih mentora, neznalica iz vrhova političkih stranke, u njihovu korist a na štetu preduzeća. Sve za koju KM. Zbog tala, između ostalog, "Kreka" visi iznad ambisa.
Hoćemo li se opametiti? Kada će interes kolektiva prerasti interes svakog pojedinca i kada će se u kolektivnom ineteresu naći svi naši pojednačni interesi?
Svaki put na koji se kreće, svaka reforma, počinje prvim korakom. Prvi korak mora biti prema međusobnom povjerenju, dogovoru ili ako hoćete dilu. Radnici moraju steći povjerenje u rukovodstvo. Razgovor je jedni način, oči u oči, rukovodstvo i radnici. Drugog puta nema. Radnicima mora biti jasno da "Kreka" može nestati a oni ostati na ulici, bez posla. Upravi mora biti jasno da ima najveću odgovornost, prvo moralnu a onda stručnu i svaku drugu. Sindikat, svjestan situacije i mogućeg ishoda, mora da se bori za radnička prava i sigurnost na radu, a ne da vodi poslovnu politiku preduzeća. Nema huje ničije.
Rukovodstvo "Kreke", pred Upravom i Nadzornim odborom koncerna, mora biti odlučno i potpuno transparentno u prezentaciji problema. Uprava i NO koncerna, Vlada FBiH, Vlada TK, moraju naći način i sredstva da se održi kakav - takav kontinuitet proizvodnje. Ne smije se insistirati po svaku cijenu na plaćanjima koje državna firma treba da plati državi. Strpljenje je neophodno dok se utre put oporavka. Neka Vlade i Parlamenti rade svoj posao.
Za bilo kakav oporavak neophodni su i kadrovi i novac. Ako "Kreka" nema kadrova, treba ih tražiti na tržištu radne snage, među penzionerima ili preko granice.
Ne možemo očekivati da sa ovakvim kreditnim rejtingom "Kreka" dobije kredit od bilo koje komercijalne banake. Šta je sa novcem Razvojne banke FBiH i dokle se zaduživati?
Spas se može tražiti i u povećanju cijena uglja. To Vlada Fedearacije BiH zbog socijalnog mira u ovo turbulentno vrijeme, a ni FERK, neće dozvoliti.
Kako onda doći do neophodnih sredstava? Vrlo teško. Unutrašnja preraspodjela unutar Koncerna je jedan od koraka ali...?
Obje termoelektrane u vlasništvu FBiH su učinile svoj maksimum u poboljšanju stepena iskorištenja blokova. Tu više nema prostora.
Kako povećati kvalitet uglja u ovakvim uslovima? S ovim stanjem ugljenokopa, sa ovom radnom disciplinom i sa ovom mehanizacijom, vrlo teško.
Šta nam preostaje? Izgradnja novog zamjenskog bloka u TE Tuzla je jedini put kojim ćemo iz tone uglja izvući više električne energije i više novca. To su prijašnje Vlade i Uprave JPEPBiH znale ali nisu djelovale. Zbog toga na ovoj Upravi i ovom NO ostaje da izgradnju Bloka VII u Tuzli maksimalno ubrza.
Vremena nema a strpljenje je na granici. "Kreka" je na svojoj posljednoj raskrsnici.
Volio bih znati postoji li alternativa, ima li kakav drugi, bolji put?
Nerko
