Država koja je nekad služila kao primjer medijske slobode u regionu – prva je dekriminalizirala klevetu i usvojila najliberalnije medijske zakone na svijetu – u izvjesnoj mjeri gubi svoj sjaj. Bosna i Hercegovina je u 2016. godini pala na ljestvici Indeksa slobode štampe Reportera bez granica, te sada zauzima 68. mjesto na globalnom nivou. Ovo je odraz činjenice da su novinari u BiH, uprkos veoma dobrim zakonima, često meta prijetnji i političkog pritiska, navodi se u Indeksu slobode štampe.
Situacija je dalje pogoršana stanjem u privredi. Predstavnici medija se često plaše za svoje poslove i često prave kompromise na račun profesionalnog novinarstva. Da bi ostvarili zaradu, mediji se sve češće okreću senzacionalizmu. Utrka za "klikovima" čitalaca i prihod od reklama izgleda da postaju pokretačka snaga današnjeg novinarstva.
„Mora postojati jasno razgraničenje između propagande i novinarstva koji služi javnom interesu,“ ističe Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica bosanskohercegovačkog samoregulatornog tijela pod nazivom Vijeće za štampu. „Sloboda korištenja interneta koju uživamo danas u BiH stalno se zloupotrebljava, kroz porast broja web portala bez identifikacije, bez impressuma niti bilo kakvog kontakta, a koji objavljuju pogrešne, manipulativne informacije i promoviraju govor mržnje.“
Gospođa Zurovac dodaje kako je potrebno unijeti više reda u medijsku industriju jer je u velikoj mjeri izražen nedostatak transparentnosti vlasništva nad medijskim kućama. „Moramo ugraditi odredbe u medijske ili privredne zakone koji će propisivati da se web portali, koji djeluju kao mediji, moraju registrirati i dodati impressum, kako bi se znalo ko su im vlasnici, glavni i odgovorni urednik, novinari. Na ovaj način građani mogu znati da li da vjeruju tom web portalu ili ne, kome da upute žalbu kada prepoznaju kršenje Kodeksa za štampu i online medije, a također će ih to obavezivati za plaćanje PDV-a i poreza na promet od usluga reklamiranja.“
Tanka linija između glasina, komentara, informacija i činjenica
Čini se da se situacija na polju medija u BiH počela pogoršavati tokom proteklih deset godina, a, prema navodima IREX-ovog indeksa održivosti medija, negativan trend se nastavio, iako sporijim tempom, i u posljednjih nekoliko godina. Načini finansiranja vlasti, politička kontrola nad javnim emiterima, neuspjeh u reformisanju javnog RTV sistema i dogovor oko načina prikupljanja RTV pretplate, glavni su izvori briga.
Direktor Mediacentra Sarajevo, Boro Kontić, smatra da u vrijeme bujice raznih medija, javni emiteri moraju biti mjesto gdje se traži kvalitetna informacija. „U BiH još uvijek preovlađuju javni mediji, ali, oni, u najvećem broju, umjesto da služe javnom interesu, dakle svim građanima, predstavljaju produženu ruku ovdašnje politike. S druge strane, ne možete tražiti od privatnih medija da ´ginu za slobodu´ jer je u njihovom slučaju određujući komercijalni interes vlasnika.“
„Za razliku od slobode pojedinca, koji može kazati šta god hoće, sloboda medija je limitirana profesionalnim standardima novinarstva, od provjere svake činjenice do obaveznog učešća svih aktera jedne suprotstavljene priče. No, mi danas živimo u novoj, digitalnoj eri, i uprkos velikom oduševljenju zbog novih mogućnosti, postoje skeptici koji smatraju da nismo načinili korak unaprijed. Zapravo smo se vratiti u pred-Gutembergovo vrijeme, na srednjovjekovnu pijacu, na kojoj i glasina i povici, tračevi ili komentari, imaju isti značaj kao i informacije, odnosno, činjenice.“
Primjeri dobre prakse
Medijski opservatorij jugoistočne Evrope identifikovao je četiri neprofitne medijske kuće iz BiH – Mediacentar Sarajevo, Magazin Buka, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) i Balkanska mreža istraživačkog novinarstva (BIRN) – kao pozitivne primjere dobre prakse i medijskog integriteta. Već dugi niz godina ove organizacije štite i promovišu vrijednosti javne službe u novinarstvu.
Urednik BIRN-ovog magazina Balkan Insight, Srećko Latal, navodi da sami mediji u velikoj mjeri određuju svoju slobodu. „Mediji dijele istu sudbinu sa državom koja je duboko polarizovana i kulturno osiromašena. Stalno se upoređujemo s onima koji su gori od nas i koristimo ih kao izgovor za spuštanje vlastitih standarda.“
Još jedan problem o kojem se raspravlja i koji je predmet mnogih izvještaja jeste neprovođenje zakona od strane preopterećenog pravosudnog sistema. Latal objašnjava kako zakoni, mehanizmi i institucije ne bi trebali sve regulisati, već samo ekstremne slučajeve. „Novinari i mediji bi trebali sami sebe regulisati. Moraju shvatiti kako neprofesionalno i neodgovorno ponašanje dovodi u opasnost, prije svega, njihovu budućnost. Mnogi medijski radnici ne shvataju u kojoj su mjeri odgovorni pri vršenju uticaja na građane.“
Novinari, posebno oni koji se bave istraživačkim novinarstvom, zavise od institucija kada je u pitanju primjena Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH, kaže Aladin Abdagić, glavni i odgovorni urednik CIN-a. „CIN ima vremena da podnosi tužbe protiv vladinih institucija kako bi dobio podatke potrebne za svoje izvještaje. Tužili smo nekoliko institucija u prošlosti i dobili smo ih. Međutim, luksuz izdvajanja vremena je nešto što drugi novinari koji prikupljaju podatke na dnevnoj osnovi jednostavno nemaju.“
Abdagić ističe da su sudske procedure dugotrajne i da su podaci koje i dobiju obično zastarjeli i neupotrebljivi, ali da nije to ono što je najvažnije. „Važna je činjenica da smo koristili pravne mehanizme, jer je to ono što je promijenilo svijest u redovima predstavnika vlasti. Nakon tužbi, sve institucije su odgovorile na naše zahtjeve vezane za Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH u zakonskom roku od 15 dana.“
Predstavnica OSCE-a za slobodu medija od suštinskog značaja za zaštitu slobode izražavanja i slobode medija
Sloboda izražavanja je osnovno i međunarodno priznato ljudsko pravo i kao takvo predstavlja osnovnu komponentu demokratskog društva. Kao jedino međudržavno tijelo za praćenje razvoja situacije u oblasti medija i osiguravanje ranih upozorenja o kršenjima slobode izražavanja i slobode medija, predstavnica OSCE-a za slobodu medija, igra ključnu ulogu u zaštiti navedenih sloboda u svim zemljama članicama OSCE-a.
Predstavnica OSCE-a za slobodu medija Dunja Mijatović, urgirala je na vlasti BiH u nekoliko navrata da se pozabave dugotrajnim problemima sigurnosti novinara, finansiranja državnog javnog RTV sistema, te da podrže slobodu izražavanja i prava novinara.
„Sigurnost novinara je još uvijek glavna prijetnja slobodi medija u BiH, kao i u ostalim zemljama članicama OSCE-a, stoga borba za iskorjenjenje prakse nekažnjavanja u ovoj oblasti ima suštinski značaj“, istakla je Mijatović. „Također postoji hitna potreba za osiguranjem nezavisnosti i održivosti javnih servisa i regulatornih agencija, kako bi se osnažila sloboda medija u ovoj zemlji.“
Z. Musić
