23.05.2016. u 17:24 Broj citanja: 7523 Iskoristili prirodne ljepote Koraja: Povratnici egzistenciju ostvaruju prodajom svojih proizvoda
Za one koji nisu upoznali Koraj dovoljno je reći da ga krase prirodne ljepote, plemeniti i vrijedni ljudi. U to se uvjerila i naša ekipa koja je posjetila ovo naseljeno mjesto s namjerom da vidi kako žive povratnici u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Koraj pripada opštini Lopare i u njemu živi oko 1.300 mještana, dok je ovo mjesto prije agresije naseljavalo 3.000 ljudi. Većina stanovništva živi od onoga što proizvede na svojim imanjima, a proizvode mogu prodati jedino nakupcima.
Poljoprivrednik Feriz Konjić u Koraj se vratio 2000. godine. Želja da budu na svom ognjištu bila je jača od svih prepreka koje je kao povratnik morao da prebrodi.
- Svaki novi početak je težak. Sve nam je bilo uništeno i krenuli smo bukvalno od ničega. Vratili smo se sa velikim elanom i krenuli u obnovu svoje djedovine - kaže Konjić za Tuzlarije.
Porodica Konjić danas svoju egzistenciju obezbjeđuje bavljenjem poljoprivredom i stočarstvom.
- Posjedujemo 50 ovaca, a osim toga imamo voćnjak na 50 dunuma zemlje na kojima uzgajamo jagode, šljive i breskve. Sve ukupno, moja porodica danas obrađuje oko 200 dunuma zemlje. Također, sijemo pšenicu, zatim travu kojom prehranjujemo stoku i ostalo. Poljoprivreda je jednostavno takav posao da se moraš zaljubiti u njega i uspjeh neće izostati. Naporno jeste, ali se može živjeti - dodaje Konjić.
Plantaža jagoda porodice Konjić.
Kada je u pitanju plasman proizvoda, Konjić kaže da su povratnici uglavnom prepušteni sami sebi i da se snalaze sami.
- Proizvode vozimo u Tuzlu, potom Banjaluku. Nekada smo izvozili i u Hercegovinu. Kada su u pitanje jagode, njih prodajemo na pijaci Arizona. Nije toliko teško proizvesti, koliko nekada bude problem prodati. Teško se živi i narod nema para da kupi - dodaje Konjić.
Nedaleko od Konjića nalazi se i porodično imanje Mirnese Ćejvanović, za koju Korajci kažu da je jedna od najvrednijih domaćica.
- U Koraj smo se vratili prije 16 godina. Kao i većina povratničkog stanovništa ovdje nismo zatekli ništa, te smo počeli smo ispočetka. Poljoprivredne proizvode smo prodavali na pijaci. Potom smo na pet dunuma zemlje zasadili jagode i pomalo počeli „stajati na svoje noge“. U međuvremenu smo izgradili štalu, nabavili goveda i sada ih imamo ukupno deset. Radi se svaki dan, ustajanje je rano da bi se obavilo sve što je potrebno za funkcionisanje jednog gazdinstva - kaže Mirnesa za Tuzlarije.
Dodaje da su štalu izgradili od donacija Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica.
- Poslije toga zahvaljujući isključivo našem radu uspjeli smo i da proširimo štalu. Malo pomoći, dosta rada, i rezultat dođe. Ko god hoće da radi od svog rada može živjeti. Imamo nešto vlastite zemlje, a ostalo što radimo dobijemo od naših Korajaca. Iskrčimo, pokosimo travu i na taj naš obezbijedimo hranu za našu stoku. Trenutno sveukupno obrađujemo oko 100 dunuma zemlje - dodaje Mirnesa.
Mlijeko koje proizvode ova porodica otkupljuje se u Koraju po cijeni od 0,50 KM po litru.
Svoju povratničku priču u video prilogu koji slijedi s nama je podijelio i Muhamed Ćejvanović.
Nedim Mehikić, aktivista u Savjetu Mjesne zajednice Koraj, za naš portal je govorio o problemima sa kojima se trenutno susreću mještani ovog kraja.
- Proces povratka trenutno stagnira, a dodatna otežavajuća okolnost su problemi za koje nema razumijevanja sa lokalnog, ali i državnog nivoa. To su prije svega infrastrukturalni problemi. Lokalni putevi su u lošem stanju, kao i regionalni koji povezuju Koraj sa ostalim mjestima. Potom, većina mještana je prijavljena u susjednoj opštini Čelić i tamo ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje. U Koraju iako imamo ambulantu, trenutno ne možemo zadovoljiti ni osnovne usluge. Prinuđeni smo zbog zdrastvenog osiguranja da idemo u Čelić. Naša mjesna zajednica te probleme ne može riješiti bez pomoći sa višeg nivoa vlasti - kaže Mehikić.
Najprioritetniji problem u ovom trenutku je nedostatak vode, posebno u ljetnom periodu.
- Ljeti ostajemo bez dovoljne količine. U ovoj godini, zahvaljujući Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, u funkciji će biti stavljen novi bunar. Međutim, s tim neće biti riješen ovaj problem u potpunosti. Također, jako su nam bitni prisutni putevi do poljoprivrednih zemljišta, kako bi mještani mogli da obrađuju svoje njive - dodaje Mehikić.
Kada je u pitanju obrazovanje u Koraju se nalazi jedna od najstarijih škola na ovom području.
- Radi se o devetogodišnjoj školi koju trenutno pohađa 90 učenika bošnjačke nacionalnosti. No, i tu imamo problem. Bosanski jezik nije priznat i nameće nam se srpski jezik, slično kao u još nekim mjestima u manjem bh. entitetu. To nam je trenutno glavni problem. U školi, također, nije zaposlen dovoljan broj bošnjačkog kadra. Uprava škole se nije baš pokazala kao partner sa nama roditeljima djece koja pohađaju ovu školu, ističe Mehikić.
Četvrtog juna u Koraju će biti upriličeno obilježavanje 500. godišnjice postojanja Atik džamije. Za Koraj, ali i cijelu Islamsku zajednicu ovo je veliki događaj koji će se obilježiti kroz razne aktivnosti. Prema nekim procjenama, Atik džamija datira još od 1516. godine, a kamen temeljac postavilo je Osmansko carstvo. Također, u julu mjesecu Korajci će obilježiti još jedan značaj jubilej. Naime, svoj 90 rođendan proslavit će i nogometni klub Koraj, a ovu manifestaciju će uveličati FK Željezničar iz Sarajeva.
