Servisne informacije .... i malo tuzlarija

Zgrada veselih boja na mjestu nekadašnjeg kina Radnik

Iz Udruženja Nirina upozoravaju da će, ako ne dobiju pomoć, iz Azila pustiti pse. Ovo je "već viđeno". Prije desetak godina, kada je azilom vedrila i oblačila Nevenka Šabić, u jednom trenutku, očajna što u teškim uslovima brine o psima, takođe je rekla da će pustiti pse. Tada ih je bilo oko 400, a sada kažu da ih je oko 700. Pse nisu ni tada pustili, a neće ni sada, to se tako radi da se malo zatalasa i dobije pomoć.

Kad već spomenuh Šabićku, o kojoj nisam dugo ništa čula, bez obzira koliko je neki svojevremeno napadali ta žena se sama brinula o svim psima. Vozila hranu za njih, tražila donacije, dovodila veterinare i slično. Ne znam koliko članova broji Nirina ali obično je matrica ponašanja slična. Određena grupa ljudi vidi da nešto treba uraditi, pokuša se organizovati i počinje da radi volonterski iz ljubavi, u ovom slučaju iz ljubavi prema psima. Nakon nekog vremena vide da od ljubavi niko, pa ni psi ne žive i počinju sa organizovanjem akcija da se na neki način poboljša situacija.

Pekara Kabil

Iz nekadašnje Općine Tuzla a sada Gradske uprave, koliko znam uvijek se odvajalo za Azil, voda se dovozila u cisternama iz Vodovoda, a Veterinarska stanica i oni koji hvataju pse, odrađivali su svoj dio posla.

Kako rekoh problem nastaje obično kada neko svoju ideju ne može da sprovede, a bez sigurne potpore ne može to niko. I pored najbolje volje azil tipa kakav je na Paša Bunaru je utopija, pse niko ne čuva u azilu doživotno, ni u najbogatijim zemljama ni u zemljama sa puno jačim pokretima za zaštitu životinja. Ne treba izmišljati toplu vodu nego treba vidjeti kako to rade bogati i razvijeni. Koliko sam uspjela razumjeti, uglavnom se brinu o psima određeno vrijeme, traže udomitelje, a ako ih ne nađu nakon toga uspavljuju pse.

Od prodaje pizze i donera do prodaje polovne odjeće

Da bi tužnih situacija bilo što manje potrebno je raditi na kontroli razmnožavanja pasa, odnosno kastraciji te kažnjavati vlasnike koji napuste pse, koji na kraju završe u azilu.

Sam azil mi se ne čini kao neka sreća za pse samim tim što su psi zatvoreni, ljeti im je pretoplo, ne mogu ih sve šetati tako da im gore nije dobro koliko se god oko njih neki trudili.

Problem pasa lutalica je veliki u cijeloj našoj zemlji i zaista je vrijeme da se nađe pravo rješenje u smislu kompromisa između budžetskih mogućnosti i želja građana.

Na žalost, realnost je da smo država u kojoj ni mnogi stanovnici nemaju sredstava za osnovne potrebe. Kako se živi vidi se i po brojnim prodavnicama polovne robe. Kupuje svijet, a neki kažu da je to odjeća ljudi koji su umrli pa neće. Znate kako kod nas narod odmah počne sa nekim pričama.

Mota cigarete i prodaje, kutija 1 KM, pušači kažu da su jake ali mnogima su jedine dostupne

I žena koja mota cigarete i polovna odjeća prodaju se uz ulicu u blizini Hemijske škole (sad je Mješovita srednja), nema mjesta za prigovor, ljudi rade da zarade ali nije baš najljepša slika. Djeluje tugaljivo ali tako je kako je. Vidi se i kako je neko napisao veliko štampano slovo J i stavio iznad tačku. Zanimljiva je ta pojava, valjda neki kontaju kad već ima na malom slovu treba je staviti i na veliko.

Pozdrav

S.M.

Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 8 beba, 5 djevojčica i 3 dječaka

Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljene su 184 intervencije

Vatrogasci - imali su 2 intervencije

MUP TK - javni red i mir je narušen 2 puta, prijavljena su 2 krivična djela, zabilježeno je 10 saobraćajnih nezgoda

U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 14.06.2016. godine krv je darovalo 44 davalaca.

TUZLARIJE - VIJESTI