16.07.2016. u 00:43 Broj citanja: 17597 Čitalac pita: Gdje je tu logika? Bomba u avionu, a nas putnike ne puštaju vani!
Iz ugla putnika koji su se zadesili na Wizzairovom letu od Tuzle do Basela 14. jula, nakon dojave da se u avionu nalazi eksplozivna naprava, nastavak priče je izgleda bio neugodniji nego što je morao da bude. Prenosimo javljanje čitaoca čije je ime poznato redakciji ali je želio da ga ne spominjemo.
Jucer sam prvi put letio avionom. Let je počeo u 11:55, stigli u Bazel oko 1:15. Nije bilo nikakvih problema, kada smo sletili avion je krenuo ka terminalu da bi se ubrzo okrenuo i nekih 5-6 kilometara vozio nas do izolovane piste. Tu smo sjedili nekih desetak minuta, a onda dobili obavijest od kapetana da aerodrom ima tehnickih problema. Desetak minuta kasnije rekao je da ce po nas doci autobusi da nas prebace do terminala.
Ubrzo kroz prozore vidimo policiju, kerove, deminere, vatrogasce, a kapetan se obratio sa novom informacijom da je aerodrom u Bazelu dobio telefonski poziv da je u avionu bomba. Nije nastala nikakva panika, a kapetan je rekao da moramo cekati do 40 minuta, sto je kod naroda izazvalo bijes jer ako je u avionu bomba zasto nas ne pustaju.
Nakon izvjesnog vremena poceli su da nas pustaju, a na izlazu iz aviona ceka nas naoruzana vojska do zuba, svaku torbu ker je omirisao i onda su nas smjestili u autobuse. Odmakli su nekih 50-60 metara i stali su, a busevi puni ko sibica. Oko buseva sve vojska i policija. Nakon izvjesnog vremena narod je poceo da se buni, trazili smo makar vode. Boga mi, vratile su mi se slike iz ´92. godine, kada smo potrpani u buseve ko ovce, a okolo nas naoruzana vojska.
Nakon nekih sahat vremena i pregleda, valjda aviona, krenuli smo ka terminalu, barem smo mislili da idemo ka terminalu. Zaustavili su se kraj nekih hangara, a onda jos policije poce da dolazi. Ubrzo su nam dovezli i prtljag i kazu da ko ima nek uzme svoje stvari i predje u treci, do tada prazan autobus. Ko je imao sta pokupio je i presli smo u taj treci autobus. Bukvalno su nas podijelili.
Ubrzo se desava napad na jednog, vjerovatno Svicarca jer prica samo francuski i imao je cvijet Srebrenice na sebi, vjerovatno je bio u Marsu mira. On je slikao nesto, a jedan policajac mu je prisao i oteo foto aparat i on je hud morao da pred njim brise neke slike ili sta vec. Starac je poludio bio jer kaze da je americki avion ne bi tako smjeli ali buduci da je iz Bosne smiju sta zele.
Ubrzo su nam donijeli i vode i nakon nekih pola sata krenuli smo prema terminalu, ponovo okruzeni i policijom i vojskom i vatrogascima i kerovima. Dolazimo pred terminal i onda ponovo kofere i stvari stavljamo na onaj vozic za prtljag i upucuju nas nekim hodnicima, uskim i mracnim. Krenuli smo i konacno nakon nekoliko tih hodnika i stepenica nasli smo se na terminalu. E tek tad je pocelo nesto sto je u meni prelilo onu kap vode.
Uslijedilo je pojedinacno, detaljno pregledanje, od torbi do novcanika sa onim nekim detektorima, skidanje jaknica, bukvalno do potkosulja. Kada sam dosao na red na sebi sam imao japanke papuce i kad je rekao da i njih izujem, puko sam. Ipak sam se ubrzo smirio jer sam skonto da mogu samo sebi stetu nanijeti.
Nakon tih detaljnih pregleda, konacno niz neke stepenice, naravno sve u pratnji vojske, pusteni smo vani. Ta tortura je dakle trajala od pola 2 do pola 6 i zbog toga molim, da ako imate kakve veze, da pitate sta je to bilo, je li stvarno bila kakva bomba jer nema logike: bomba je u avionu a nas drze sahat vremena u istom tom avionu. Ludnica. Sellam i hvala vam!
Prema pisanju švajcarskog portala 20min.ch, sa kojeg smo preuzeli fotografije, neposredno prije slijetanja aviona aerodrom je dobio obavještenje od njemačke policije da imaju dojavu da se u avionu nalazi bomba. Uz napomenu da su takvi incidenti rijetki, portparol baselskog aerodroma je rekla da je postupljeno po standardnoj proceduri.
