Poznata sevdalinka "Mujo đogu po Mejdanu voda", koju decenijama u različitim aranžmanima izvode brojni interpretatori. Nastala je prema istinitoj ljubavnoj priči koja se krajem 19. vijeka dešavala u tuzlanskom naselju Mejdan.
Ajka i Mujo, odnosno Mustafa Mulajašarević, glavni akteri ove sevdalinke, odavno nisu među živima. Srušena je i kuća sa čardakom i na njenom je mjestu Rifat Begtašagić (78), Ajkin najmlađi unuk iz njenog drugog braka, sagradio dvije nove.
Iako je u sevdalinci opjevan samo jedan detalj iz perioda ašikovanja Ajke i Muje, ova je ljubavna priča mnogo složenija, a njen je sastavni dio bio i Bekto Begtašagić, Rifatov djed.
Ajka Kurtagić je, priča Rifat u razgovoru za Anadolija, bila lijepa i pametna djevojka iz veoma bogate porodice, koja je u vremenu poslije Drugog srpskog ustanka iz Beograda preselila u Sarajevo. U Beogradu je, prema dogovoru, ostao jedan brat, da čuva imovinu na Dedinju, dok su dvojica braće, ne želeći prihvatiti pravoslavnu vjeru, otišla u Sarajevo. U glavnom gradu Bosne i Hercegovine jedan od njih je umro, a drugi, Hadži Smajil, sa suprugom i kćerkom doselio je u Tuzlu i kupio veliko imanje u naselju Mejdan.
Brojni Ajkini udvarači
Rifat navodi da je Hadži Smajil imao samo jednu kćerku, Ajku, za čiju su se naklonost i trenutak pažnje, kada je poodrasla, otimali brojni mladići. Najveći su rivali bili trgovac Mujo i mutevelija Bekto, a pomalo neodlučna djevojka je, priča Rifat, dugo ´vagala´ koga od njih dvojice da odabere za muža.
Iz razgovora koje je s njima vodila sa čardaka kuće u kojoj je stanovala s majkom i ocem, Ajka je shvatila da je Mujo bolji izbor.
"Mujo je prva Ajkina ljubav. Ona je ašikovala i s jednim i s drugim. On je dolazio s konjem pred staru kuću, ovdje na Mejdan, tako je ta pjesma i nastala, a u međuvremenu ju je i Bekto obilazio. Ona se opredijelila i udala se za Muju, s kojim je dobila dijete, koje je ubrzo nakon rođenja umrlo", prepričava Rifat ono što mu je poznato iz roditeljskih predanja.
Rifatov djed Bekto, potomak osmanskog oficira koji je došao iz Sirije, odakle porodica Begtašagić vodi porijeklo, patio je za "svojom dragom Ajkom" kada se udala, a Rifat navodi da je vrebao svaku priliku da je vidi. Kaže da mu je i najmanji, krišom upućen, osmijeh bio dokaz da ga, iako udata, nije zaboravila.
"Djed je bio uporan. Begtašagići su iz Kazan mahale. Kuća im je bila prekoputa današnjeg Narodnog pozorišta Tuzla. Njegovi su se brinuli o Poljskoj, odnosno Turali-begovoj džamiji, bili su mutevelije, i djed je imao ključeve od džamije, pa je mogao ući kada god je htio. Kada se udala za Muju, Ajka je živjela u njegovoj kući kod bivšeg kina Centar (pored Poljske džamije, op.a), kojeg tada nije bilo, nego je tu bila Mujina kuća. Djed bi se popeo na munaru i gledao bi Ajku dolje, dok bi hodala dvorištem. Ona je vidjela da je on posmatra", kazuje Rifat.
Silno zaljubljen u suprugu, a iz straha da bi mogla pogledati drugog momka, Mujo je postao izuzetno ljubomoran. Nije joj dozvoljavao bez pratitelja izlazi na ulicu.
"I kada bi krenula roditeljima na Mejdan, Mujo je bio toliko ljubomoran, da je morala dolaziti u pratnji dvije zaove sa strane, a djeverovi su išli ispred i iza njih. Tako su je pratili do kuće i sve vrijeme su je čuvali, a Bekto bi tada s društvom sjeo pored rijeke Jale, sve je to bilo Ajkino imanje, i sa sazlijama je svirao i pjevao, da im da do znanja da je on tu", priča Rifat.
Prema njegovim riječima, Ajkino obraćanje navedeno u sevdalinci, naslućivalo je ono što će se u njihovim životima kasnije i dogoditi.
Opjevano nije pretjerano
"Ono što je opjevano, ništa nije pretjerano. To je sve otprilike onako. Mujo je dolazio tu na konju, ona mu je za Bajram poklonila maramu, kojom je on prekrio konja po glavi, što se u nekim pjesmama spominje, a u nekim ne. Ajka mu je kazala: Pazi, Mujo, da ti ruža ne ispadne, da ti draga drugom ne dopadne. Na kraju je tako bilo. Ovaj je, bezbeli, bio pretjerano ljubomoran, nije bilo života i ona je prihvatila Bektin poziv da se uda za njega", navodi Rifat.
Nakon smrti prvog djeteta, a ne želeći trpjeti ljubomoru koja ju je gušila, Ajka se, nastavlja Rifat, vratila u roditeljski dom. Brak je raskinut pred kadijom, a ona je ubrzo prihvatila Bektinu bračnu ponudu.
Tuzlanska je čaršija, priča Rifat, danima raspredala o ovim događajima. Dok su jedni zbog Mujine ljubomore opravdavali Ajkin postupak i zavidjeli joj na hrabrosti da napusti muža, drugi su u njoj vidjeli glavnog krivca za razvod, tvrdeći da Muju, zapravo, nikada nije ni voljela iskreno, te da mu je tokom kratkog braka davala mnoštvo povoda za ljubomoru.
"Priča se da je Mujo, kada se ona udala za mog djeda Bektu, nestao iz Tuzle. Kažu da je otišao u Istanbul i da se više nikom nije javio. Nešto se pričalo da su ga neki vidjeli pred sami Drugi svjetski rat, da se tu popeo na neko drvo s kojeg se vidjelo dvorište ispred kuće i pogledom je tražio Ajku. Od tada mu se gubi svaki trag i nikad više niko nije čuo za njega", ističe Rifat, dodajući da se za ovu priču naročito interesirao i čuveni bh. pisac Derviš Sušić.
U roditeljskoj kući s čijeg je čardaka nekad gledala Muju, Ajka je u sretnom braku živjela sa Bektom, kojem je rodila 17 djece, sve do smrti 1942. godine. Rifat kaže da se sjeća njih osmero, a iako je svih osmero davno umrlo, najstariji unuk Ajke i Bekte, 92-godišnji Sakib Begtašagić i danas je živ, iako teško bolestan.
Avlija puna ruža
Na pitanje po čemu se najviše sjeća nene Ajke, Rifat odgovara da ga uz nju vežu lijepe uspomene, iako je opisuje kao ljutitu i ters, ali pravednu osobu. Zahtijevala je da je zovu Dada, što su svi u kući morali prihvatiti. Djed je, pojašnjava Rifat, bio blag i smiren čovjek dobre naravi.
Umro je dvije godine nakon Ajkine smrti, a oboje su svoje posljednje trenutke proveli uz snahu, Rifatovu majku, koja se o njima brinula.
Objašnjavajući da na jedinoj fotografiji koja je sačuvana, nena Ajka sjedi na stolici pored svog Bekte, Rifat dodaje da je teška srca srušio neninu staru kuću okruženu ružama, u kojoj se rodio i gdje je proveo cijeli život. Na istom je mjestu i danas avlija puna mirisnih ruža, ali i nove, velike kuće u kojima žive Rifat sa suprugom Azrom, te njihov sin sa svojom porodicom.
"I ja sam sačuvao tradiciju i nikad nisam htio otići s Mejdana. Napravio sam jednu kuću, pa drugu, da to ostane kao sjećanje na prošlost. Nisam htio da se to zaboravi, jer su se drugi raselili, kako je koga život gdje bacio. Ja sam ovdje ostao i ne kajem se. Nisam nikada ni pomišljao da odem s Mejdana", zaključuje Rifat.
