Nakon četverogodišnje administrativne prepreke, snovi mladog košarkaša ˝Barcelone˝, Emira Sulejmanovića, počeli su se ostvarivati kada mu je selektor Damir Mulaomerović uputio poziv za dolazak na pripreme bh. košarkaške reprezentacije.
U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Sulejmanović, koji je stigao na pripreme reprezentacije u Tuzlu, ali koji se zbog nedavne bolesti treninzima nije mogao posvetiti onako kako bi htio, kaže da se nada da će se što prije u potpunosti oporaviti.
“Imao sam teži oblik angine grla i primao sam penciline, a bolest je ostavila posljedice na cjelokupnom organizmu. Ipak, iz dana u dan moje se stanje poboljšava i dat ću sve od sebe da što je prije moguće budem na raspolaganju selektoru i saigračima. Trenutno radim samo ono što mi ljekarski tim dozvoli. Zdravlje je najpreče i to je nešto na šta ne možemo utjecati, a sve ostalo, ono što je u mojim rukama, potrudit ću se da uradim uz maksimalna zalaganja”, rekao je Sulejmanović, dodajući da je atmosfera u reprezentaciji odlična i da su ga saigrači odlično prihvatili.
Inače, životni put porodice Sulejmanović vrlo je trnovit. Emir je rođen dva dana nakon pada Srebrenice, 13. jula 1995. godine. Dok je trajao genocid nad Bošnjacima i u vrijeme kada je smrt na svakom koraku vrebala hiljade ljudi, novi život se rodio. Majka Vahdeta rodila je sina Emira u nehumanim uslovima tokom zbjega, a otac Nedžad bio je zarobljen i odveden u logor u Srbiji. Nakon devet mjeseci patnje, Nedžada je spasio Crveni krst i prebacili su ga u Finsku, gdje su kasnije stigli Vahdeta, te stariji sin Semir i mlađi Emir. Sreću što su svi uspjeli preživjeti, pomutili su teški izbjeglički dani u stranoj zemlji, a 2000. godine desila se još jedna porodična tragedija, kada je u 30. godini života umrla Vahdeta. Tada je otac preuzeo brigu o sinovima, koji su se posvetili sportu.
“Igrao sam fudbal, a kada sam bio četvrti razred, u školi su pokrenuli sekciju košarke i ja sam počeo trenirati. Nisam bio visok i visinom se nisam razlikovao od svojih vršnjaka, ali od tada, od kako sam uzeo loptu u ruke, više je nisam ispuštao”, priča Sulejmanović.
Preko školske sekcije i finskih klubova, došao je u “Union Olimpiju” iz Ljubljane, gdje je nastupajući za juniore proglašen za najkorisnijeg igrača (MVP) euroligaškog turnira. Trenutno je igrač španske “Barcelone”, giganta evropske košarke.
Ovaj 21-godišnji košarkaš ističe da mu je neizmjerna želja zaigrati u dresu Bosne i Hercegovine.
“Finska mi nije htjela dati papire i dozvolu da igram za BiH, pa sam morao čekati četiri godine, a onda sam dobio dozvolu po FIBA-inim pravilima. Nije bilo lako čekati, ali vrijeme je brzo prošlo. Od početka sam znao da ne želim igrati za Finsku, jer je Bosna i Hercegovina moja jedina domovina. Dan kada su istekle četiri godine zabrane, za mene je poseban dan. Tada mi je pao ogroman teret sa srca, a još kada sam dobio poziv od selektora Mulaomerovića, mojoj sreći nije bilo kraja”, naglašava mladi košarkaš, kojem je uzor Mirza Teletović.
Gledao je, kaže sagovornik AA, sve Teletovićeve utakmice. Pomno je analizirao i kopirao njegove poteze.
“Uvijek sam maštao o tome da ću nekad igrati s njim ili protiv njega. Dolaskom u reprezentaciju, imat ću veliku čast biti u Teletovićevoj blizini i trenirati s njim, tako da mogu slobodno kazati da se ostvaruju moji košarkaški snovi”, navodi Sulejmanović.
Pričajući o tome koliku ima želju zaigrati u bh. dresu u tuzlanskom “Mejdanu”, Sulejmanović ističe da ga uvijek oduševi žar kojim navijači navijaju u ovoj dvorani.
“Znam kakva atmosfera vlada u ‘Mejdanu’ i mislim da je želja svakog košarkaša da, dok je na parketu, doživi nešto tako. Ako se to desi, mislim da će to biti najbolji trenutak u mojoj dosadašnjoj karijeri”, zaključuje Sulejmanović.
