Saz se u BiH pojavio dolaskom Osmanlija u 15. stoljeću. Sadeta Osmanović iz Lukavca više od tri decenije svira ovaj istrument i jedina je žena sazlija u BiH.
U saz se zaljubile davne 1984 godine kada je njenom mužu, koji je svirao gitaru, čovjek donio saz da mu naštima žice. Muž joj je kupio ovaj žičani instrument na kojem je napravila prve taktove i tonove. I danas na njemu svira i pjeva sevdalinke.
- Od tog trenutka kada sam uzela prvi put u ruke, postao je moja simbol koji sam ja sa ljubavlju predstavljala svugdje. Nisam se ustručavala nigdje, niti sam imala te neke predrasude koji su drugi ljudi imali - kaže Sadeta.
Ljubav prema sazu nikada nije htjela unovčiti. Mnogo puta je nastupala na Balkanu i u inostranstvu na kulturnim manifestacijama i pred visokim delegacijama. Zanimljivo je da je saz nosila i na seminarima na kojima je učestvovala kao socijalni radnik.
- Tu su bili i Šveđani i svi drugi stranci. Zaista toliko cijene. Cijene prvo mene kao osobu koja je to prihvatila. Jer i njima je to čudno da sam ja jedina - dodaje Sadeta.
Predrasude da žena ne može svirati saz razbila je i izdavanjem cd-a sa pet sevdalinki i četiri instrumentala. Velika podrška su njeni sinovi koji sviraju
gitaru, a najveći kritičar brat koji joj danas sa ponosom pomaže sa vježbom, stajlingom i nastupima.
- Kada je prvi put uhvatila saz da svira, ja sam pobjegao. Zato što nisam mogao naći sklad između njenog glasa i ritma koji udara.Onda sam rekao, hajde da pokuša imala je volju - rekao je Safet Okić, Sadetin brat.
Očuvanje kulturnog naslijeđa, sevdalinke i saza, postavila je sebi za zadatak ova šesdesetdvogodišnja muzičarka. Trenutno joj je najveći problem što žice na sazu ne zna naštimati pa joj pomaže komšija.
- Saz je tako senzibilan instrument, treba mu pažnje. U jednoj prostoriji za dvije minute on promjeni zvuk, ako je toplo, ako je hladno - ističe Sadeta.
Sadeta u budućnosti planira raditi na promociji sevdalinke i saza sa svojim kolegama. Sve u nadi da će mlađe generacije znati baštiniti vrijednost i ljepotu saza.
