Sumeja Muhamedbegović iz Živinica osim što je odlična učenica 7. razreda Prve osnovne škole, voli da piše pjesme i ostale literarne radove.
Želja joj je, kaže nam ona, da jednog dana izda svoju knjigu pjesama, prvenstveno namijenjenju za djecu.
- Sa pisanjem sam krenula prošle godine, a sve se desilo spontano. Od tog dana pa do danas napisala sam više od 100 pjesama. Najdraža pjesmica mi je ona koja govori o neni na internetu. Pišem sa uživanjem, a inspiraciju pronalazim u svemu što me okružuje. Vrlo često mi je za pisanje jedne pjesmice potrebno samo nekoliko minuta, sve zapravo zavisi od trenutnog raspoloženja. Volim kad se pjesmice rimuju, jer mislim da je tako dosta zanimljivije i interesantnije - kaže Sumeja.
Sumeja osim roditelja ima i dvije starije sestre koje su joj, priča nam ona, velika podrška.
- One među prvima imaju priliku da pročitaju moje pjesmice, i za mene su moje sestre moja najvjernija publika – govori Sumeja za Tuzlarije.
Inače, ova dvanaestogodišnja učenica članica je i košarakškog kluba u Živinicama, ali i nekoliko školskih sekcija.
NENA I INTERNET
Moja nena stara,
Uvijek negdje hara.
Ja joj kažem neno dosta je više,
Dođi, vidi šta na internetu piše.
Kad nena vidi na ekranu strelicu,
Ona odmah ide po muhalicu.
Udara nena po tastaturi,
A ja kad dođem, ona se odmah duri.
Počela sam igrati s njom igrice,
Ali mi ona poče praviti smicalice.
Počela sam i gubiti,
Što me počelo jako ljutiti.
Sad kad dođem kući,
Meni na fejsbuk više nema ući.
Kompjuter je čudna sprava,
Kad i nena za to ima dara.
Ramazan
Sve je drugačije vani,
Kad dođu ramazanski dani.
Ovaj mjesec je pun dina i imana,
Tako mi govori moja stara nana.
Tad mi dovimo,
I dobra djela činimo.
Meni nije teško postiti,
Znajući da ću nagradu od Allaha dobiti.
Posebno volim kad na prozoru čekam,
Da se s munara začuje ezan.
Poslije iftara ja se abdestim,
Mahramu namjestim,
I s porodicom se na teraviju zaputim.
Pričamo mi prijatelji razne priče,
Dok napolju novi dan sviće.
I cvrkut ptica čuje se vani,
Dok prolaze ramazanski dani.
Svako svoje mišljenje ima,
Ali ja mislim da se mjesec Ramazan dopada svima.
Sad ću vam nešto reći,
I to neću poreći.
Ramazan je naša sreća,
I on je nama blagodat najveća.
ŠKOLIN ROĐENDAN
Kao druga kuća si mi školo uvijek bila,
Pa mi zato i jesi tako mila.
I đaci prvaci,
U školi novi malci,
Kad u školu dođu,
Ne žele kući da pođu.
Ti si me školo naučila da pružim ruke,
I da nikome ne zadajem muke.
Škola ova zaslužuje priznanje,
Za svo ovo naše znanje.
I trofej joj treba dati,
Najboljom školom je zvati.
A kad odrastemo,
Iz škole ove odemo,
Uvijek u mislima ćeš nam biti,
I svima ćemo o tebi pričati,
O tvom trudu, o tvojoj volji,
Da za nas stvoriš život bolji.
Mi znamo da ćemo poželjeti školsku klupu,
I svoju olovku tupu.
Ali dok sve nije prošlo,
I nešto novo došlo,
Želim da ti čestitam ovaj dan,
Sretan ti školo
rođendan.
S.P.