Upravni odbor Društva prijatelja knjige „Mali princ“ usvojio je odluku da se književniku Zejćiru Hasiću dodijeli nagrada za životno djelo. Nagrada će biti dodijeljena književniku Zejćiru Hasiću za stvaralački doprinos razvoju dječije literature u Bosni i Hercegovini (nagrada za životno djelo) na prigodnoj svečanosti u okviru programa Međunarodnog dječijeg festivala „Vezeni most“ koji će biti održan od 25. – 29. oktobra.
Književnik Zejćir Hasić jedini je dobitnik dvije nagrade Društva prijatelja knjige „Mali princ“, nagrade za najbolje književno djelo i nagrade za stvaralački doprinos razvoju dječije literature u Bosni i Hercegovini.
Biografija dobitnika nagrade "Mali princ"
Zejćir Hasić, rođen je u Brčkom 1945. godine. Profesor je bosanskog jezika.
Studij jezika završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenih studija, radio je u Brčkom kao gimnazijski profesor. Do penzionisanja je bio zaposlen kao stručni savjetnik za bosanski jezik u Pedagoškom zavodu Tuzla.
Piše poeziju, prozu i dramske tekstove.
Do sada je objavio (za djecu): “Praviš se važan” (zbirka pjesama), “Ljubav i ljubav i ljubav” (zbirka pjesama, priča i kratki roman); za odrasle: “Srebrnina gospođe Marjane”, “Borhes u autobusu” (priče i novele), “Eglen sa dušom”, “Pokucaj i na vrata otvorena”, “Zavještanje Zuhdijino” (zbirke pjesama), zbirku priča “Tamnovanje Tea Ormanskog”, knjigu pjesama za mlade pod naslovom „Plave fuze i druge ljubavi“, knjigu pjesama „Moja cura Mima“ za koju je ilustracije uradio slikar Hasan Fazlić. Objavio je zbirku pjesama „Kada pete okrilate“ (2016), a iste godine je objavljeno Hasićevo IV izdanje prve zbirke pjesama „Pravi se važan“ u 3. izdanju Knjigometra, nazvanog „bosanski knjigometar“. U pripremi je objavljivanje romana „Pustolovine zaljubljenog dječaka“, pustolovna, krimi, ljubava priča o mladima i za mlade.
Između ostalih dobio nagrade za priču “Ivo Andrić” (lista “Oslobođenje”), “Zijo Dizdarević” Susreta “Zija Dizdarević” Fojnica, nagradu za radio-dramu, radio-roman i radio-novelu RTV BiH 1 i RTV Federacije BiH, i nagradu za najbolju knjigu za djecu u BiH za zbirku “Praviš se važan”.
Dobitnik je nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu za mlade pod naslovom „Plave fuze i druge ljubavi“ (2012), dobitnik je III nagrade Zlatno Planjaksovo pero za bajku „Bajka o sretnom i nesretnom kraljevstvu“, pobjednik natječaja Centra za kulturu Saudijske Arabije, koji je objavio ilustriranu slikovnicu s njegovom bajkom „Priča o dječaku koji je majci brao zvijezde“.
Zbirka priča i novela “Borhes u autobusu” bila u užem krugu za Istočnoevropsku književnu nagradu.
Sa područja stručne i metodičke literature objavio je sljedeće udžbenike: Čitanka za V razred osnovne škole, Čitanka za VIII razred osnovne škole, kao koautor: Čitanku za III razred osnovne škole, Čitanku za I razred tehničke škole i Čitanku za III razred tehničke škole.
Autor o sebi:
"Rodio sam se davno (a vrijeme mi je minulo kao sunce preko avlije), 1945. godine u Brčkom. Moji roditelji su osim mnome obogatili svijet sa još dvanaestero djece, ali je na svijetu, nažalost, samo nas sedmero. Nikakvo čudo nije da je jedno od tolike djece bilo nagrađeno darom pjesničkim. Moja majka Mevlida bila je prorekla da ću biti filozof jer sam u djetinjstvu često bio zamišljen i pitao o takvim stvarima zbog kojih se ona osjećala mlađom od mene. Čudila se otkud znam za te riječi što sam ih izgovarao glasom djeteta a dušom odrasla insana. Mora da su te riječi došle na svijet zajedno sa dušom nekog mog pretka koji je htio biti pjesnik, a čiji život ja nastavljam. (...) Pjesme pišem kao što dišem, kao što gledam, hodam...
Pjesma (čuj pjesma) sa kojom se nagonim nikad ne dođe pred oči čitalaca. Moje su pjesme jednostavne toliko da se sigurno mnogima učinilo da bi i sami mogli bez po muke napisati sijaset takvih pjesama. Volio bih da se to desi i mojim budućim pjesmama. Pišem pjesme koje su (ne sve) neozbiljne i izazivaju barem smiješak ili iznenađenje. Inače, u običnom životu nisam često veseo i šaljiv. U duši sam ostao dijete, samo ponešto ozbiljno. Valjda su zato tu pjesme da dam u njima sebi oduška. Najbolje su mi one pjesme koje mi izgledaju odnekud poznate, za koje se plašim da nisu sasvim moje. Pošaljem ih u svijet da žive tek kad sumnju otklonim."
