Sve što nam pošalju škole vezano za njihove aktivnosti redovno objavljujemo. Ne može se sve stići odmah, jer neki šalju puno slika, a svaku sliku i tekst treba prilagoditi WEB izdanju. Neka, zašto djeca i njihovi nastavnici ne bi bili u medijima kad već "počasno" mjesto u njima imaju oni koji to puno manje zaslužuju? Mnoge škole to fino rade i dobro je to jer kroz razne aktivnosti i priredbe djeca uče o mnogo čemu. Dan je državnosti pa smo tek upolovili sa školskim izvještajima. Čitam jedan, koji je kolega radio, a u njemu se kaže: "Pjesmom ˝Druže Tito mi ti se kunemo˝ započela je Svečana akademija koju su skupa organizovali Udruženje antifašista i boraca NOR-a Grada Tuzla i Osnovna škola "Miladije", a u povodu 25. Novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine", a na slici djeca kao nekada Titovi pioniri.
Malo mi je to apsurdno, Tito je mrtav već 36 godina, a njegov "put", ma koliko bio dobar, raspao se na najgori mogući način. Na slici su mala djeca, znači da i njihovi roditelji slabo pamte Tita i njegovo doba. Dobro je da djecu uče o svemu ali se na ovaj način antifašizam pretjerano vezuje za komunizam/socijalizam, a na personalnom nivou za Tita. Djecu ipak treba učiti da je antifašizam nešto puno veće i važnije, pričati o njegovoj civilizacijskoj vrijednosti koja nema veze sa ideologijama. Antifašizam pripada ljudima i ideologijama sa svih strana svijeta, antifašisti su i Amerikanci i Rusi, Norvežani i Grci, pa i Nijemci i ostali. Ne može se nešto kao što je anatifašizam lokalizovati, vezati samo za jednu ideologiju ili za jednu osobu. Ljudi koji nisu upućeni mogli bi steći utisak da ne mogu svi biti antifašisti, a mogu, i oni koji su u raznim političkim strankama, vjernici, ateisti, bukvalno normalni ljudi jer ko je normalan fašista?
Iako mislim da su neradni dani luksuz u zemlji koja se raspada, dobro je da je danas neradan dan, ako ništa da malo slušamo o Danu državnosti Bosne i Hercegovine. Ima puno načina da se ovaj praznik obilježi na način da se poštuju temelji iz prošlosti, živi u sadašnjosti i gleda u budućnost, te traži put za suživot naroda koji su ovdje vijekovima, živjeli i žive zajedno.
Sinoć je završen Festival evropskog teatra Tuzla, sve nagrade je pokupila predstava "Moje dete” Beogradskog dramskog pozorišta. Baš tu predstavu nisam gledala, a oni koji jesu kažu da je odlična i da je zasluženo dobila nagradu. Predsjednica žirija, Bilge Emin, jako dobro govori naš jezik, Turkinja je ali joj je majka porijeklom iz Bosne, a rođena u Skoplju pa je zanimljivo da žena govori naš jezik sa makedonskim naglaskom. Rekla je da su sve odluke bile jednoglasne. Direktor Beogradskog dramskog pozorišta je Slobodan Ćustić, poznat po ulozi u filmu "Kuduz". Drago mi je da sam imala priliku da ga upoznam jer je to jedan od najpoznatijih filmova snimljenih kod nas.
Kuduz na turskm znači bijes. Za one koji nisu gledali film da kažem da je rađen po istinitom događaju, režiser je Ademir Kenović, scenarista Abdulah Sidran, a muzika poznata pjesma "Žute dunje" od Indeksa. Riječ je o čovjeku koji je ubio svoju ženu, govorili su da je posljednji bh. odmetnik jer je nakon ubistva pobjegao pa su ga poslije našli u Budvi i zatvorili u Foči.
Čovjek po kojem je snimljen film zvao se Junuz Kečo. Ovih dana se priča o nasilju nad ženama pa moram reći da je taj lik, iako po mnogo čemu poseban, u filmu prikazan na način da su ljudi suosjećali s njim, a za njegovu ženu koja ga je varala, nakon što ju je iskasapio, govorili da je dobila što je zaslužila.
Sve se desilo u Gornjoj Bioči kod Hadžića, u kući Halila Džambasa. Junuz Kečo je, u divljem nastupu ljubomore, nožem nasmrt izbo svoju ženu Rasemu Fazlibašić.
U filmu je poseban akcenat na vezi Kuduza i kćerke njegove žene. Djevojčicu je glumila Ivana Legin s kojom će kasnije Zdravko Čolić snimiti pjesmu, što samo govori koliko je taj film bio popularan.
Kada su Ademir Kenović i Abdulah Sidran posjetili, tada zatvorenog Keču, koji im je pričao šta se sve desilo, i koji je prvi pogledao film, on se nije kajao, smatrao je da je uradio dobro. Ljudi su o njemu govorili kao o izuzetno vrijednom čovjeku, poštenom i osjetljivom na nepravdu. Na suđenju je i majka od ubijene žene rekla da ga ne treba osuditi.
Zanimljivo je da je pravi Kuduz, odnosno Junuz Kečo, kada je počeo rat, koji je tada, bio zbog praznicima kod kuće, odmah obukao uniformu te je zbog izuzetne hrabrosti i zalaganja posthumno odlikovan sa najvećim ratnim odlikovanjem "Zlatni ljiljan". Da život piše romane govori i činjenica da je poginuo zajedno sa svojom ljubimicom, pastorkom, koja se zvala Sanela, ubio ih je snajperista, a umrli su držeći se za ruke.
Ima tu još puno zanimljivih detalja, ako niste pogledajte film ili pročitajte malo o događaju o kojem se tada puno pričalo. Sve treba posmatrati i u kontekstu vremena i okolnosti. Zamislite bosansku kasabu u kojoj jedan pošten čovjek pokušava da urazumi, kako su je prikazali, nemoralnu ženu. Ipak, ne bih se složila da je dobila što je zaslužila. Ko zaslužuje da je neko izmasakrira? Ne mora se biti zajedno, ako ne ide onda neka svako ide na svoju stranu. Znam, lako je to reći, u životu je mnogo šta drugačije, a posebno kada su u pitanju tako snažna osjećanja kakva je očito Kuduz imao.
Nadam se da imate više sreće u ljubavi, a i inače u životu. Što se tiče vremena, danas je nešto hladnije i nije sunčano kao prethodnih dana. I na kraju naravno, sretan nam svima Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 8 beba, 5 djevojčica i 3 dječaka.
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena je 181 intervencija
Vatrogasci - imali su 5 intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljena su 4 krivična djela, zabilježeno je 10 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 23.11.2016. godine krv je darovao 41 davalac.
