20.12.2016. u 21:30 Broj citanja: 24099 Imovinsko pravni problemi i dalje ugrožavaju avio saobraćaj Aerodrom Tuzla jučer: Četiri neuspjela pokušaja slijetanja
Jučer je Aerodrom Tuzla zabilježio četiri neuspjela pokušaja slijetanja. Avion na povratku iz Dortmunda spustio se tek u trećem pokušaju. Avion iz Basela je nakon dva neuspjela prilaza odletio za Budimpeštu.
Zanimljivo je i apsurdno da je vidljivost na tuzlanskom aerodromu bila 1300 metara, a avion odlazi za Budimpeštu gdje je vidljivost u tom trenutku bila 1000 metara, dakle 300 metara manja.
Četiri neuspjela prilaza posljedica su magle i loše prilazne rasvjete. Iako neuspjeli prilazi ne ugrožavaju direktno sigurnost putnika, ugrožavaju je indirektno. Spuštanje je najopasnija faza leta pa ponovljena spuštanja u suštini povećavaju rizik i u najpovoljnijim uslovima za slijetanje. Osim toga, koliko god neuspjeli prilaz bio korektno izveden to je ipak neuspjelo spuštanje koje izaziva stres i kod putnika i kod posade.
Šamar bezbjednosti i reputaciji tuzlanskog aerodroma
Definitivno, četiri neuspjela prilaza su šamar bezbjednosti i reputaciji tuzlanskog aerodroma. Neprihvatljivo je i za banana države da bezbjednost avionskog saobraćaja ugrožavaju imovinsko pravni problemi zbog kojih Aerodrom Tuzla nije u stanju da izgradi propisnu prilaznu rasvjetu evo već dvije godine. Direktor je u izjavi za televiziju RTVTK rekao kako su u toku dogovori sa vlasnicima šume koja je smetnja za izgradnju rasvjete, da je posjeku i uklone, valjda do "nekad". Zvuči li vam to ozbiljno? Kakav je to dogovor u kojem je nekoliko stabala i interes vlasnika ispred bezbjednosti avio saobraćaja, ispred javnog interesa i Kantona, i Federacije i države BiH? Da li je to odgovor koji zadovoljava Tuzlanski kanton koji je osnivač Aerodroma Tuzla? Hoće li neko od poslanika u Skupštini TK postaviti pitanje zašto se neuspješno dogovara umjesto da se izvrši eksproprijacija?
Nadamo se da ste pogledali video jer u njemu možete čuti da "izgrađena rasvjeta potpuno zadovoljava propise" iako zbog šume nisu izgrađene četiri svjetlosne prečke (120 metara). Propis inače ne kaže da propisana dužina od 900 metara važi za sve osim za tuzlanski aerodrom. Takođe možete čuti najavu puštanja u rad tako krnje rasvjete te da će omogućiti slijetanje pri vidljivosti od 400 metara iako propisi kažu da je minimalna vidljivost duž piste 550 metara. Zapravo, uz tako krnju rasvjetu može se računati s najmanjom vidljivosti od 700 metara.
Objašnjenje neuspjelog prilaza
S obzirom da ovim tekstom ne želimo da plašimo putnike moramo naglasiti da neuspjeli prilaz, iako zbog riječi "neuspjeli" zvuči kao nešto opasno, zapravo je precizno propisana procedura u cilju obezbjeđenja maksimalne sigurnosti za avion i putnike. Naše prve dvije fotografije pokazuju da posada vrlo precizno izvodi postupak nakon neuspjelog pokušaja spuštanja, da avion leti posve istom putanjom kao da mu je iscrtan autoput. Neuspjeli prilaz izveden po propisanoj proceduri ne ugrožava sigurnost putnika ali uvodi i putnike i posadu u stresnu situaciju.
Prilikom spuštanja aviona na aerodrom koji raspolaže opremom za instrumentalno navođenje kategorije CAT I, koju ima i Aerodrom Tuzla, posada ima veliku pomoć tehnologije ali avion ne spušta automatika već pilot. U zadnjoj fazi leta presudno je ono što posada vidi.
Na visini 60 metara, a to je nekih 1350 metara od tačke dodira s pistom, pilot mora odlučiti da li nastavlja sa spuštanjem ili ulazi u proceduru neuspjelog prilaza. Da bi posada mogla donijeti tu odluku na vrijeme jasno je da vizuelni kontakt sa aerodromskom infrastrukturom mora uspostaviti prije nego se avion spusti na 60 metara. Predpostavimo da im za procjenu pozicije aviona u odnosu na prilazna svjetla i pistu treba desetak sekundi. Tih deset sekundi znači da bi posada trebala da uspostavi vizuelni kontakt na udaljenosti od oko 2 km od tačke slijetanja, pri čemu je avion na visini oko 90 metara. Imajući u vidu da je tačka slijetanja oko 400 metara od praga piste, i da se od praga prema avionu pruža još 450 metara postojećih prilaznih svjetala na Aerodromu Tuzla, što sve zajedno čini nekih 750 metara aerodromskih svjetala, uz vidljivost od 1300 metara znači da posada sa udaljenosti od 2 km može da vidi tek dvije svjetiljke, a kakve su to dvije svjetiljke pokazuje naredna fotografija.
Ova žmirkava svjetla su prve tri svjetiljke koje piloti trebaju da vide u magli
U narednih pet sekundi avion će preći oko 330 metara i u vidno polje posade doći će isto toliko prilazne rasvjete. Na našem aerodromu tih 330 metara svjetala nisu neka svjetlosna rampa već niz od desetak svjetiljki koje se jedva mogu vidjeti. Pilot koji neće da rizikuje već tada će donijeti odluku da iz faze spuštanja pređe u proceduru neuspjelog prilaza, što Wizzairove posade u pravilu i čine.
Situacija na prilazu Aeodromu Tuzla bit će mnogo povoljnija kada bude dovršena i puštena u rad nova prilazna rasvjeta u dužini 900 metara. Uz minimalnu vidljivost od 550 metara posada će tada prva svjetla vidjeti na udaljenosti od oko 1850 metara od tačke slijetanja, na visini oko 84 metra, što znači da do visine odluke (60 m) ima oko 8 sekundi za procjenu i donošenje odluke. Nakon 5 sekundi posada će vidjeti 330 metara svjetala, dakle istu dužinu koju sada vidi uz vidljivost od 1300 metara ali s tom razlikom što je tih 330 metara prava svjetlosna rampa koju čine desetak svjetlosnih prečki sa po pet svjetiljki u redu i šestom svjetiljkom u sredini koja služi da se pomoću tih svjetiljki napravi efekat "trčećeg" svjetla koje "trči" u smjeru kretanja aviona prema središnjoj osi piste. Sljedeći snimak pokazuje prilazna svjetla aerodromu u Beču koja su igrom slučaja isto izvedena kao nova prilazna rasvjeta na Aerodromu Tuzla.
Dobra prilazna svjetla imaju veliku važnost i u uslovima dobre viljivosti, a pri smanjenoj vidljivosti bez njih se praktično ne može. Stalno prolongiranje roka za izgradnju prilaznih svjetala veliki je minus za menadžment aerodroma ali i za osnivača koji to toleriše. Nije logično da se može intervenisati sa kantonalnog nivoa kada je bila u pitanju granična sanitarna inspekcija, pa kontrola letenja ali se ne interveniše u vlastitom dvorištu, zbog natezanja oko imovinsko pravnih odnosa.
