Danas smo ponovo svjedoci kako u državi koju zovemo Bosna i Hercegovina vlada zakon sile, zakon samovolje, zakon nadmudrivanja, zakon inata, i ko zna koji još zakon koji nema pokriče u papirima, knjigama i nauci koju zovemo pravo. Onaj najvažniji, a to je zakon prava, ne postoji ni u tragovima. Nije ništa čudno jer navikli smo se već 20 i kusur godina da imamo razne tumače i sprovoditelje raznoraznih zakona, koji tu svoju rabotu iskreno rečeno debelo naplaćuju.
Tumače nam ti tumači kako su u pravu a mi nismo. Kako ne treba vjerovati svojim očima nego njima, kako se mi ne razumijemo u svjetsku politiku i svjetsku ekonomiju jer oni rade za našu dobrobit i to najbolje što znaju. Ubjeđuju neuke ali ubjeđuju i znalce koji im ili vjeruju radi nekog većeg, njima ličnog interesa, ili radi spostvenog straha da se suprostave neznanju, licemjerju, lažima, radi nedostatka argumenata ili gubitka koristi.
9.januar.2017.godina, “parada ponosa“ ne želeći da je poistovječujem sa istoimenim paradama koje su bile širom svijeta. Ovaj „ponos“ je licemjeran, umotan u zastave koje su nastale natopljene krvlju. Ovaj „ponos“ je natjerao sve stanovnike Prijedora, Kozarca koji su bili ne srpske nacionalnosti da stave bijele čaršafe na prozor. Ovaj „ponos“ je je ubio hiljade djece u Sarajevu, ovaj „ponos“ je protjerao sve nesrpske stanovnike Podrinja, ovaj „ponos“ je ubio mladost Tuzle na Kapiji, ovaj „ponos“ je odgovoran za preko 8000 ubijenih Bošnjaka u Srebrenici. Ovaj „ponos“ živi na ivici bijede, stanovnici kopaju po kontejnerima, fabrike ne rade dok se vladajuća oligarhija bogati na kriminalnim privatizacijama .Ovaj „ponos“ predstavljaju ljudi u raznoraznim parlamentima u Bosni i Hercegovini debelo plaćeni i ignorišu i negiraju državu od koje dobijaju platu. Nije samo ovaj “ponos“ problem kod nas, nije problem samo u Republici Srpskoj, ista politika se vodi i u drugom entitetu zvanom Federacija BiH. Zavladala je opšta apatija za sve što se zove politika i političari. Ponestaje i onog starog dobrog bosanskog humora jer više nemamo razloga a niti volje da se šalimo ni na svoj račun. Dotakli smo dno, dalje ne može,ili može ali 2 m ispode zemlje ali i to košta i veliki je problem.
Politička oligarhija nas je dovela u to stanje da umjesto da tražimo od njih rješenje za bolji i prosperitetniji život, za razvoj ekonomije, otvaranje fabrika, radnih mjesta,dozvolii smo im da nas ponovo zavađaju, prebrojavaju krvna zrnca i traže krivca za rat. Ljudi gladni, gladni na sva tri jezika, gladni i konstutivni i ostali, gladni i mladi i stari.
Sutra kada osvane 10.januar,pitajte dragi moji sunarodnjaci u Republici Srpskoj gdje su vam komšije. Jeste li sretni, ja ću pitati moje sugrađane u Federaciji gdje su njihove komšije, vjerujem duboko da običan čovjek ovo nije htio niti izabrao. Moja država je od Drine do Une, od Save do mora, moja zastava je državna zastava BiH, moj jezik je bosanski, hrvatski i srpski jezik bilo to kome pravo ili ne !!!
Smiljana Vovna
