U utorak, 17.januara 2017. iz Mobile (Alabama, SAD) u Tuzlu je stigla tužna vijest: nakon kratke bolesti u 75. godini preminuo je Slobodan Stojanović Stole, dogogodišnji član i umjetnički rukovodilac folklorne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva „Mitar Trifunović Učo“.
Stole je rođen 1942. u Bijeljini i veoma brzo ostao je bez oba roditelja. Kao ratno siroče seli se iz doma u dom, u Bijeljini završava osnovnu školu i gimnaziju, a zbog studija seli se u Beograd gdje počinje njegova amaterska karijera u folklornom ansamblu „Krsmanović“.
Slobodan Stojanović Stole dolazi u Tuzlu 1963. godine kada postaje član i umjetnički rukovodilac folklorne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva „Mitar Trifunović Učo“. Ubrzo će postati jedan od zaštitnih znakova ove amaterske porodice. Njegov dolazak u „Uču“ poklapa se sa vremenom kada njegova folklorna sekcija postiže zavidne rezultate na republičkim i saveznim smotrama. Stole se tih dana pojavljuje u dvostrukoj ulozi: i kao igrač i kao umjetnički rukovodilac.
Dragoljub Todorović Čimpe je jedan od onih koji su izrasli pod rukvodstvom Slobodana Stojanovića Stoleta se prisječa:
-Stole me je naučio igrati, bio mi je uzor kada sam ja došao u folklornu sekciju. Bio mi je uzor u igri i ljudskom poštenju i ja ću ga se kao takvog sjećati dok sam živ. On je pripadao onoj istinskoj plejadi koja je znala zaštiti našu tradiciju od nakanadnog uljepšavanja, koje se nakada graničilo sa kičom, ali je istovremeno imao izuzetno široke umjetničke vidike.
Stole je bio vrhunski igrač od koga su mlađi imali šta naučiti. Svi oni koji su u ta vremana bili u „Uči“ i oko njega još uvijek se sjećaju Stoletovog virtuoznog plesa sa visokim skokovima u albanskoj svedbenoj igri iz Rugovske klisure dok mu ja partnerka bila Mila Roki, kasnije Vesna Poje, a na kraju igračke karijere Jasna Bukvašević sa kojom će sve do kraja života biti u sretnom braku. Jedan je od rijetkih amatera kojima je Tuzla za doprinos u kulturi dodijelila Plaketu grada. Ostalo je zabilježeno da je na Festivalu foklora u Konjicu proglašen za najboljeg solistu.
Ostako je takođe zabilježeno da ja samo godinu dana nakon Stoletovog preuzimanja „Učinog“ folklornog ansambla, 1964. godine realizovana prva inozemna turneja po Francuskoj sa koje su se vratili sa osvojenim prvim mjestom na Međunardnom festivalu folklora u Hagenau, a nastupili su u konkurenciji 13 ansambala.
Koliko je Stole bio i dobar učitelj najbolje se vidi po jednoj generaciji „Učinih“ folkloraša koji su kao igrači stasali pod negovim metorstvom, a kasnije i sami preuzeli uloge stručnih i umjetničkih rukovodilaca foklorne sekcije kao što su Dragojub Toodorović Čimpe, Džemal Hadžihasanović, Vahid Čamdžić i Dragan Houdek. Ali ovim se ne iscrpljuje podugačak sisak plejade izvanrednih igrača koju su stasavali pod rukovodstvom Stoleta. Uz već spomenute sjetimo se još nekih od njih: Alma Odobašić, Sadika Alispahić, Željka Savić, Mira Starčević, Koviljka Maksimović, Abdulah Bašić, Mustafa Aščerić, Enver Hanušić, Davorin Bilandžija, Esad Azabagić, Faruk Imširović, Ivanka Turbić, Hajrudin Arapčić, Jadranka Bilić, Mersija Bolić, Emin Jahić, Hasan Smajlović, Enes Hodžić Bucko, Dragan Houdek, Vahid Čačković i mnogi drugi.
Velik je spisak onih u čijem će sjećanjima Stole nastaviti da živi jer je sa njima podijelo svoju neizmjernu ljubav prema tradiciji – prema igrama naroda Balkana.
Sinan Alić
